Todor, prijatelj mog muža, IV deo
Nastavak priče: Todor, prijatelj mog muža, III deo
– Šta ćeš to Todore?
– Samo malo tako sačekaj. Dići će se on… hoću da te jebem još…
– Neću više Todore… ne mogu… – uzvratim mu i pođem da se prekrenem na stranu.
– Stani! Gde ćeš!? – viknu Todor i pljesnu me šakom po guzici, što me razbesni. Iako me je držao za guzove, prevalim se na stranu i legnem na bok. Pogledam ga u oči i viknem tako da su se Miloš i Rada ukočili u mestu.
– Šta ti hoćeš!? Sram te bilo… celu noć ste me jebali i ja sam na to pristala. Ali sada je više dosta! Znaš u kakvom sam stanju… gde mi je muž, a ti nemaš nimalo obrira.
– O kakvom ti obziru govoriš? Jebala si se kao štuka iako si znala za muža… – Ovo me razbesni iako je bio u pravu, ali ne mogadoh da mu ne uzvratim:
– Marš! Pička ti materina! Pa moj muž ti je prijatelj, a ti mu šamaraš ženu po dupetu i hoćeš da je jebeš iako ona više neće! – i u tom momentu mu onako sedeći na kuku opalim takav šamar da su i Miloš i Vera prišli k nama dvoma.
Od tog momenta svi smo zaćutali. Svak je za sebe počeo da se sprema u tišini. Bilo mi je krivo zbog Miloša i Vere te sam im se za stolom tokom doručka izvinila. Todor je to iskoristio i pokušao da izgladi odnos samo obraćajući se svima nama:
– Auh… što udaraaa – na šta su se ono dvoje nasmejali, a ja ga samo popreko pogledala.
Potom su me dovezli mojoj kući i razišli smo se. Rastanak sa Milošom i Verom je bio baš srdačan i prijateljski, a sa Todorom sam se rastala hladno. Nisam mogla da odbijem pruženu mi ruku u znak pozdrava čoveku koji me protekle dve noći jebao, mada je on pokušao da me privuče u zagrljaj.
Narednih dana sam se čula telefonom sa Milošem i Verom telefonom koji su otputovali u inostranstvo. Gledali smo se i Viberom. Sa Todorom se nisam videla i prosto sam zaboravila na njega.
Do izlaska mog muža iz bolnice i RH centra, bila sam bez sexa. Odlazila sam svaki treći dan mužu u posetu, ali osim poljubaca nismo se mogli više intimizirati zbog njegove povrede. A trebao nam je sex oboma i jedva smo čekali dan kada ćemo se jebati.
Svrbela me je pičkica, celo međunožje i grudi. Sanjala sam da se jebem, ali nikada lice koji me jebe. Za mesec dana, dok nije došao muž iz bolnice, drkala sam klit desetak puta. U tome mi je pomagao i muž tokom telefonskih razgovora, a ja sam mu slala slike; svoj selfi sisa, guze… pičkice i glave.
I tačno mesec dana od saznanja za muževljevo ranjavanje, izvela sam ga iz bolnice, tačnije RH centra. Našoj radosti nije bilo kraja. Konačno zajedno… ljubimo se, milujemo… goli u krevetu. Ali muž je vidno oslabio. I dalje mora da leži i odmara se.
Već prvo veče kući, hoće da se tucamo. Ja, i ako to želim, izbegavam i nagovaram mog muža da odustane. Kaže, ne može više da izdrži, jaja su mu puna sperme. Priča mi kako mu curi predejakulat i kada ne misli na sex, pa i u snu. A i meni pica curi na te njegove reči.
Uz pomoć potpazušne štake odšeta polako u kupatilo te ga otuširam bez ulaska u kadu. Milujem mu nabrekao kurac, nikada veći. Lep… prav, dugačak i debeo. Sjajnog glavića koga bombarduju mlazevi vode, pa se slivaju niz moćno telo kurca opužajući dlake i krivudajući po otežalim mudima.
Ne izdržah, te ga uzeh u široko razjapljena usta. Uvukla sam ga do sred nepca i pritisnem ga odozdo jezikom uz njih. A onda počnem prebacivati jezikom ka grlu, kao hranu. Osetim kurac mog muža na kraju usta te počnem gutati.
– Oooo… malaaaa. Nemoj! Svršiću a hoću da se jebemo…
I tako odustanem. Pređemo u našu sobu, a Ceki se namesti na leđa. Kurac mu štrči uvis kao jarbol nad omršavelim telom i upalim stomakom.
– Pa kako ću Ceki? Znaš da ja nikada nisam odozgo… uvek me jebeš… ja volim da ležim a ti se krećeš i ubadaš pičkicu.
– E, došlo je vreme da ti jebeš mene… – kroz smeh mi uzvrati.
I zaista, već uplašena kako to da činim nad ranom iz koje su tek izvađeni konci. Plašim se i prestavljene vene, a treba da skačem po njegovim preponama. Zato lagano prebacim levu nogu preko mog muža i kleknem njome na krevet kolenom pored njegove desne slabine. Dok sam onako raskrečena, Ceki me uhvati za pičku koja je počela da obrasta dlačicama. Nisam je depilirala od ranjavanja mog muža.
Zavuče u nju prst i njime poče da vrda po njoj. Ja mirujem. Lepo mi ponovo.
– Je li mi te ko jebao? – pita Ceki pičku tepajući. Ja se ukočila onako raskrečena. Šta da kažem? Ona ne može da govori, a ja se osećam prozvanom. Ne, nije me strah mog muža. Jebala sam se ja s drugim pred Cekijem dok on jebe drugu pičku.
Stid me je mog muža…
Treba da mu kažem da sam ja uživala dok je on umirao. Odlučim da ništa ne pričam. Nije ni pitao mene, već nju.
Polako podignem i drugu nogu kolenom na krevet i namestim ga uz levu slabinu mog muža. A on hvata prstima klit i vrti ga između palca i kažiprsta dok preostalim prstima klizi između usmina.
– Šta je? Ćutiš kurvice, a?
– Ona ne ume da priča – kažem mu ja i nastavim: – Kako ću sada… bojim se da te ne povredim – zagovaram mog muža.
– Spusti se na kurac i diži i spuštaj.
Tako i uradim i osetih kako njegova ruka napusti moju picu i poče kurcem odozdo da je šamara, a onda zavuče ga između usmina. Tada se ja zaboravih i spustih svom težinom na njegovo krilo. Osetih kako mi glavić razgrće zidove pice i puni utrobu očvrsli kurac. Lepo mi da ne može biti lepše.
– Sada ja jebem… – prošapućem mužu i dignem se još dvaput i spustim niz kurac.
– Jooooj… ne mogu da se uzdržim… svršavam… – Ja to možda u zanosu ne bih ni setila da mi nije rekao, ali osetih kako kurac kliza kroz mene i bi mi jasno da je oblno svršio. Iz pičke curi dok ja mirujem.
– Šta si stala? – pita me.
– Pa, gotov si…
– Hajde mala… vidiš koliko sam te se uželeo… ne spada „junak“ i ako je „zabalavio“.
I zaista… počeh da se dižem i spuštam uz i niz kurac mog muža. U početku lagano… sporo i pažljivo, a kada me obuze strujanje u raspičju i kada poče da se širi svuda kroz telo, počeh da skačem u Cekijevom krilu. Raspomamila sam se, iako ovo prvi put u životu radim. Uvek sam odbijala da se nasađujem na kurac, a grešila sam. Kako je lepo u svakom trenutku diktirati tempo.
Vrtim guzom u krilu mog muža i nikako da mi prestane grčenje i opuštanje utrobe. Slast koju osećam ne mogu opisati drgačije no kao slatka drhtavica… grčenje i opuštanje pičke – cele moje utrobe. Milioni strelica me bockaju svuda kroz pičku i trbuh. Strelice izlaze niz ruke i noge.
Ja savila ruke u laktovima, podigla njima kosu pozadi glave i čas jašem mog muža, čas vrtim guzicom u krug. Vreme je stalo, a lepo ne prestaje. Žmurim i ne vidim mog muža šta mi radi.
Nije mi ni važno, važno je da ja imam u sebi čvrst kurac…
I stvarno, ne znam koliko sam svršavala. Da li je to serija ili jedan put… ne znam. Čuje se pljeskanje naših golih međunožja. I to me šljapkanje vraća iz zanosa. Tek tada osetih da mi slabe trnci kroz telo i ako mi je i dalje lepo, ali manje. Vidim mog muža kako mi s obe šake stišće sise i vrti bradavice s vremena na vreme. Poželim da ga poljubim i legnem mu po stomaku i grudima.
Kurac još u meni. Spojiše nam se usne, guram mužu jezik u usta i tek tada kroz poljubac on zaječa. Tad sam znala da svršava. Usisavam sad njegov jezik u svoja usta i prosto se otimamo oko jezika. Osećam kako kurac splašnjava u meni, a ja ostah da dremam na muževljevom telu.
Kako je Todor saznao da je muž izašao iz bolnice – ne znam, ali je već treći dan došao u posetu mužu. Doneo mu je „ponude“ a meni cveće. Srdačno su se pozdravili, a ja dosta hladno. Muž mu je morao prepričavati događaj u kome je ranjen.
On se prema meni pred mužem ponašao kao i ranije, ali sam primetila da je pokušavao da mi se približi kada to muž ne vidi. Ja u kuhinju, on za mnom kao da pije vodu. Ja da donesem nešto mužu, a on pođe da mi kao pomogne. Dosta je to bilo napadno da ostane neprimetno. Zato sam izbegavala da napuštam dnevnu sobu u kojoj je leškario muž.
Inače, Todora sam morala da ispratim kada je odlazio i u holu pred izlaznim vratima je pokušao da me zagrli, što sam ja odbila grubo mu odbijajući ruku, pri čemu sam mu prošaputala:
– Nemoj više dolaziti, niti me spopadati. – Pogledao me je cinično se smeškajući i otišao.
No, narednih dana je skoro svaki dan dolazio uvek nalazeći neki razlog: ili da obiđe mog muža… da vidi treba li mu što… da pogleda s mužem nekakav sportski događaj na TV-u.
Ovo nije moglo ostati neprimećeno od mog muža, pa me je jednom prilikom upitao:
– Šta je ovom Todoru, te dolazi ovako često? – Premišljala sam se da li da mu ispričam, ali sam napravila grešku što mu nisam sve objasniila tada. No, glupo žensko, i dalje me je bilo sramota od orgijanja kada je muž stradao.
Nisam se plašila da bi me muž zbog tog orgijanja prestao voleti… ili razvesti se, što bi većina muškaraca sigurno učinila. Ali me bilo baš sramota da mu sve to ispričam iako sam znala da bi mi muž više zamerio to što prećutkujem da sam se jebala s drugim, a to mu nisam rekla, nego li što sam se i jebala.
Ne znam koliko je vremena proteklo po dolasku mog muža kući, taman smo se spremali da idemo k rođacima na selo preko celog vikenda, kad mužu stiže poruka na Viber, što ga malo iznervira, ali kada je pročita ćuteći tipka. Ne interesuje me ko je i šta hoće jer od stranaka ne može da ostane živ. No, kada otipka i odloži telefon, progovori:
– Šta hoće ovaj Todor? – Srce mi zalupa, noge se podsekoše…
Nikako da se otarasim osećaja krivice zašto mužu nisam ispričala da sam se jebala sa njegovim najboljim drugom, pa i njegovim poznanikom. Ne znajući sadržaj prepiske među njima i da li je muž primetio kako Todor koristi svaku priliku u našoj kući da ostane nasamo sa mnom, počnem:
– Znaš Ceki…
– Zamisli, zove nas da provedemo vikend s njim i kao njegovi gosti u Beogradu – prekide me Ceki na početku moje ispovesti.
– I šta si mu odgovrio? – pitam mog muža, očekujući da ga je odbio.
– Šta sam mogao? Prihvatio sam.
Kao da me je grom pogodio. Šta sada da mu kažem?
Znam, neće se ljutiti što sam se jebala, ali… zašto mu nisam rekla!? Znači li to da skrivam svoj „greh” zato što sada prema novom jebaču osećam ljubav? Da li će tako razumeti moje skrivanje „greha”. A ja ga volim i nesmanjenim žarom. Čak šta više, i strasnije, obzirom da sam shvatila šta bi mi značilo da ostanem bez njegove ljubavi.
Todor nas je sačekao u stanu i odmah je predložio da se odvezemo njegovoj vikend-kući u okolini grada. Muž prihvata sve kako je on organizovao. Ja ćutim dok se vozimo iza Todorovog auta. Kada sam se pozdravila sa Todorom, morala sam da mu padnem u zagrljaj jer bi opiranje bilo sumnjivo mužu. A Todor je to iskoristio i ljubeći me u obraz šapnuo na uho:
– Jesi li mu rekla? – Otćutala sam i brzo se izvukla iz njegovog zagrljaja, ne ljubeći ga u obraz, i tada sam bila sigurna da je ovaj izlet organizovao samo da bi me ponovo jebao.
U zaista ukusno nameštenoj kući, Todor se potrudio da nas ugosti prijatnom večerom, koju su nam servirali u kući iz obližnjeg restorana. Forsirao je piće, računajući da nas napije, ali nije računao s tim da moj muž odlično „nosi” alkohol.
Ja sam se već podnapila i iskreno, malo sam se opustila. Bilo je leto, vreo dan, a ja na sebi gore imam samo široku bluzicu sa dubokim izrezom i uskim bretelama. Otežale sise su se videle i više od dve trećine njih. Kada bih se nagnula napred, obe su se videle unutar te majice, koja bi se onako široka, obesila nadole. Videle bi se za trenutak i jedre bradavice.
Ponašala sam se kao i ranije jer je to moj muž želeo. Dole sam imala „vruće pantalonice” nastale odrezivanjem nogavica pohabanih farmerica. Pola dupeta mi se videlo, a o butinama da i ne govorim. Jedino je uzana traka pantalonica u međunožju pokrivala male gaćice i pičku. Na dugim, preplanulim nogama sam imala sandale sa kaiševima uz listove.
Sedela sam na dvosedu uz muža naslonjena laktom na njegovu butinu zaboravljajući da je operisana. Primetila sam da Todor „balavi” na moje telo, ali alkohol je opijao i njega i mene.
Doista mene tek hvatao jer nisam htela da pijem barabar s njima, ali Todora je dobro obeznanio, tako da više nije ni skrivao da me „proždrljivo” gleda. Muž me je zagrlio, onako naslonjenu na njegovo telo, i smeška se. Pružam mu usne u poljubac jer sam zaista željna njegovih usana.
Počinjem da se zaboravljam i Todorovo ponašanje ka meni, kada mi je sa nipodaštavanjem ošamario guzu…
Nastavlja se…
Z A N A
da bi se priča razumela mora se pročitati od početka. a onda deluje dosta realistično. ispovedanje.priča je nabijena emocijama koje su u sukobu sa prirodnim nagonom i željama.