Dragi gospodine… – Pismo ocu mog bivšeg momka
Poštovani gospodine,
Pretpostavljam da Vam je već poznato, ali moram to reći: ja volim Vašeg sina. Dragi gospodine, sigurna sam da ste primijetili kako sam zadrhtala kad sam vas juče ugledala u gradu. Ne znam da li sam mu još uvijek draga; ipak je prošlo puno vremena.
Ne znam šta me navelo na to, ali sinoć sam se, ležeći u svojoj postelji, molila da ga vidim bar još jednom. Nisam mogla ni slutiti da će se to obistiniti već narednog dana. Više i ne pamtim kad sam ga vidjela zadnji put, posebno ne u svom mjestu.
Niko prije nije učinio da mi noge klecaju u javnosti, i to u prisustvu njegovog oca. Stariji ste i iskusniji od mene, pa ćete vjerovatno moći procijeniti da li su ovo što pišem samo gluposti, ali vjerujem da ste i sami primijetili kako sam se zaledila kad sam vas srela. Od šoka sam položila ruku na svoja prsa i iz daleka zurila u vas dvojicu, plitko dišući. Potom mi je on prišao i kratko smo razgovarali. Vi ste u međuvremenu produžili dalje.
Znate, sinoć sam plakala u krevetu – grcala sam od želje za njim. Kad bi samo znao koliko ga želim; koliko mi srce izgara a tijelo vapi za njegovim dodirom. Uvijala sam se od žudnje, stišćući svoje nabrekle dojke i zamišljajući njega kako se zabija u mene, onako kako je i trebalo biti prije nego što smo raskinuli. Skoro da sam mogla osjetiti njegov miris, tvrdoću njegovog uda… Kad biste samo znali, dragi gospodine… Vaš sin je učinio nešto što nijedan mladić prije njega nije uspio. Probudio je ženu u meni, potrebu koja je svih ovih godina čučala skrivena ali spremna da plane.
Dragi gospodine, Vaš sin je probudio ženu u meni…
Sjećam se kako sam mu sjedila u krilu dok mi je milovao klitoris, kako sam se trljala o njegovu izbočinu na farmerkama. Imao je lijep glavić, koji se nazirao kroz gaće i iz kog je obilno curila sluz. Sjećam se njegovih grubih prstiju, koji su ušli tamo gdje niko nije mogao ni pomisliti da ih stavi. Sjećam se najzad i kako sam klečala pred njim, ljubeći svaki pedalj njegove kože, a sjećam se i gustog mlaza sjemena koji je zapljusnuo moje grlo.
I pored svega, nemam osjećaj da me je ijednom iskoristio jer ja sam bila ta koja mu se podala, uvijek tražeći više i više. Osjećala sam se sigurno u njegovom zagrljaju. I kad bi me sad obujmile njegove ruke, ne bih se branila, jer emocije koje osjećam prema njemu ne mogu opisati. Ali iz nekog razloga, predosjećam da je Vama sve bilo jasno još od trenutka kad sam se ukipila nasred trotoara.
Gospodine, ja nemam pojma kako da ove misli koje me razdiru, pretaknem u riječi dok gledam u oči čovjeka za kojim još uvijek žudim. Možda su sve ovo puke besmislice, no ipak se nadam da ćete razumjeti. Ja nikad prije nisam iskusila takvu vrstu ljubavi prema muškarcu; i mislim da neću puno pogriješiti, poštovani gospodine, ako tvrdim da ste i Vi istom ljubavlju voljeli njegovu pokojnu mati.
Zato Vas molim da mi oprostite što Vam pišem ovo pismo, koje nikad neće stići na svoje odredište. Ja nisam neko ko otvoreno pokazuje osjećanja, već naprotiv, mnogo toga trpi u sebi. To zna i Vaš sin. On mi je bio prva ljubav premda sam već odrasla djevojka. Ne, nije mi oduzeo nevinost – a to je jedino što mu nisam dala. Sve ostalo, počev od prvog poljupca pa do prvih strastvenih dodira, poklonila sam njemu. Ne ljutite se na njega jer ja ne mogu reći da se kajem.
Svjesna sam da je naša veza prošlost, samo znam da ga nikad neću zaboraviti i još uvijek mi je u mislima njegov lik. Nije se nimalo promijenio. Zaista je nevjerovatno da se sve to zbilo tako; još uvijek mi je teško da povjerujem da sam vas juče obojicu srela u prolazu. Pošto nemam hrabrosti da mu sve ovo kažem, ispovijedam se Vama. A Vi… Vi oprostite ovoj djevojci što, gazeći svoj ponos, priznaje koliko i dalje čezne za Vašim predivnim sinom.
Crvena