Novogodišnja jebačina

Milan nije bio pozvan nigdje iako je Nova godina nemilosrdno najavljivala dolazak sve više i glasnije u vidu okićenih ulica, prepunih prodavnica i velikog snijega koji danima nije prestajao padati.

Znao je da će u domu biti organizovan doček i da će dobiti neku sitnicu, možda knjigu i komad torte. Nije se veselio tim domskim dočecima Nove godine jer je direktor doma od grada za tu organizaciju dobijao lijepe pare a njima dijelio mrvice. Sve je bilo usiljeno, tužno, sirotinjski, do nekih 10 sati i razlaz.

Radovao se što će biti sam za Novu godinu iako je suštinski uvijek bio sam. Navikao je na samoću, kratko sažaljenje drugih koje ga je pratilo i na totalnu nezainteresovanost bilo koga na kugli zemaljskoj za njega i njegovu sudbinu.

Ove godine Milan se jako radovao miru i samoći. Znao je da u njegovoj sobi Doma za nezbrinutu djecu neće biti nikoga. Njegovi cimeri, Rambo i Đole, nerazdvojni prijatelji i nesmirene lutalice će ići negdje van Doma na doček. Bilo mu je drago zbog toga. Prošle godine je cijelu noć proveo na hodniku jer su njih dvojica doveli nekakve djevojke. Bilo mu je hladno i neugodno u hodniku a nigdje drugo nije mogao otići. Samo je želio spavati. Ove godine će biti super! Topao krevet i knjiga u šakama, mir i tišina, i to je to.

Nije doduše ni želio ići nigdje. Školsko društvo nije imao iako je bio odličan i besprijekoran učenik četvrtog razreda gimnazije. Za sve četiri godine školovanja nije sklopio pravo prijateljstvo, nije imao djevojku, a ni novac, da makar zbog toga bude interesantan.

Bio je ratno siroče, slučajno spašeno u nekom podrumu, bez zapisa ili traga o roditeljima ili familiji. Čitav život je proveo u Domu, prelazio u ruke raznih vaspitača, a jedini izlaz iz velikog životnog sivila su bile knjige. Gutao je bukvalno sve od stručne literature, beletristike raznih almanaha i seminarskih radova ili recenzija, tako da su školska i gradska biblioteka odavno bile pročešljane i pročitane.

Direktor škole mu je obećao pomoći pronaći stipendiju za nastavak školovanja. To mu je bio jedini izlaz jer bez stipendije našao bi se na ulici. Dom ga više ne bi imao pravo hraniti i dati krevet.

Milan je bio visok, jako mršav, nerazvijene građe, plavih prodornih očiju, crne kose i jako svijetle puti. Prirodno je bio bez malja ili dlaka po tijelu pa mu nije bilo ugodno skidati se na časovima fizičkog vaspitanja jer je pomalo zavidio kolegama na mišićima i maljavosti.

Uvijek besprijekorno čist, skromne odjeće i obuće, povučen, miran i nenametljiv, nije bio zanimljiv nikome. Cijenio je samo par nastavnika, dvije prijateljice sa kojima je provodio sate vježbajući matematiku (ništa više od toga!!!) i Marka, školskog druga.

Marko je bio atletski tip, čovjek možda fizički najjači u cijeloj školi, visok, razvijen, prodrnog osmijeha i širokog duha, veseo, zanimljiv i jako plemenit čovjek. Mrzio je nepravdu pa je par puta zaštitio Milana od školskih nasilnika i time zadobio njegovu naklonost. Milan mu se koliko-toliko pokušao odužiti pomaganjem u učenju i malo se više zbližiti ali sva ta priča sa Markove strane je suštinski odavala korektnost i poštovanje. Ni manje ni više od toga.

Njegovi cimeri, Rambo i Đole su bili već pomalo čuveni gradski lopovčići. Obijali su stanove i automobile, krali novčanike na ulici i bivali gotovo odmah na slobodi jer su bili maloljetni. Pripadali su širem krugu bande domskog kvarta, strašno surovi i sirovi, nez elementarne edukacije, sa vidnim ožiljcima po tijelu od raznoraznih tuča, uvijek nehumani, predstavljali su vrhunski proizvod loše organizacije i nebrige društva u njihovoj zemlji.

Surova ulica im je uzela sve a ostavila samo instikt preživljavanja, jer kao i Milan, ni oni nisu imali nikoga. Bio im je cimer a oni ga nikada nisu ozbiljno posmatrali niti prihvatali. Bio im je lični potrčko. Morao je izaći iz sobe kada su oni dovodili djevojke. Ponekada im je prao rublje, namještao posteljinu, išao u prodavnicu i donosio cigarete, alkohol ili šta su vec trebali. Donosio im je ručak iz menze u sobu, pravio kafu u dva ili tri ujutro kad bi oni banuli iz grada i sl. Koristili su kao svoju njegovu ionako skromnu garderobu. Bio im je kao neka domaćica. Zauzvrat je dobio to da ga nikada nisu tukli iako su maltretirali gotovo cijelu ustanovu. Također niko ga drugi ni u Domu ni u kvartu nije smio ni pipnuti.

Rambo je bio malen ali nabijen, orlovskog nosa i velikih šaka. Crne kose i očiju sa nejednakim zubima, izgledao je 10 godina starije. Đole je bio dosta prosječan. Ni visok ni malen ni crn ni svjetao. Nije mnogo pričao i u svemu je slijedio Ramba.

Milan nije imao ni snage ni pameti da im se suprotstavi pa je ovaj ponizni odnos jednostavno prihvatio kao dio svakodnevnice. Ramba se bojao a Đoleta prezirao jer je u svemu kopirao Ramba. Rambo mu je čak donosio poklone. Naime, ako su izvršili krađu negdje gdje je bilo knjiga, upadao bi u sobu i smijući se bacao pokoji primjerak prema Milanu uz konstataciju da će mu od knjiga jednom pući mozak. Uglavnom Milanova podređena rola je odavno bila zacrtana i uspostavljena bez trunke otpora.

Kad je iz hodnika ušao u sobu, Rambo je ležao na njegovom krevetu i igrao tetris. Čim ga je prmjetio uspravio se sjedeći i napravio mjesto do sebe.

– Sjedi – naredi Rambo.

Dok je sjedao pored Ramba Milan nije mislio ni o čemu drugom osim o samoći.

– Milane, ti sutra ne ideš nigdje – upita ga Rambo.

– Ne – kratko odgovori Milan i ne pogledavši u Ramba.

– Vidi, mi, Đole i ja, smo sutra u kući jedne bogate droljice. Roditelji su joj otišli na skijanje pa drolja ima puno praznog prostora. Ako hoćeš, možeš sa nama. Biće klope i cuge, društvo iz kvarta, i ne bi bilo loše da dođeš.

Milan, istinski zbunjen ovim pozivom pogleda u Ramba i promuca: – Ne bih stvarno – i brzo nastavi – samo želim nešto pročitati i naspavati se, a ja i nisam zanimljiv. Zašto me zovete?

Rambo se nakezi: – Jebi ga… Ti nam pereš, spremaš, ideš u prodavnicu… Možemo te zovnuti na neki usrani doček… Ipak si ti neki kurčevi cimer.

– Ma… ne bih… vama hvala ali ipak ne bih – dbijao je Milan jer mu istinski nije bilo jasno zbog čega ga zovu. Nije vjerovao svojim ušima a još manje njima.

– Jebala te knjiga – dreknu Rambo, kao lav skoči na noge i nastavi: – Jebale te knjige, samo nešto čitaš a odbijaš svoje cimere. Slušaj kretenu, ti ideš sutra sa nama samo zato jer sam JA tako rekao, jel’ jasno?

Milan je ćutao i gledao u Rambove cipele. Rambo ga snažno uhvati za bradu, pogleda u oči i unese mu se u lice: – Pitao sam jel’ jasno?

– Dobro… – prošapta Milan u strahu od pogleda i od čvrstoće stiska. Odavno nije vidio Ramba ovako ljutitog.

Rambo se nasmija: – Tako… – reče puno pomirljivije, blago ga dohvati po obrazu i nastavi: – Šta ćeš koji kurac sam u ovoj rupetini ovdje. Ideš s društvom.

Milan iznenađen i pozivom i pristankom je ćutao dok je Rambo objašnjavao: – Sutra budi ovdje oko 8 kad počne domska proslava. Đole će te pokupiti i idemo.

Čim to reče, Rambo navuče jaknu i nestade iz sobe. Milan je shvatio da je nestala i toplina kreveta i odmor i shvatio je da mora prebroditi i ovo. Vjerovatno će cijelu noć gledati kako Rambo, Đole i njihovo društvo jebu maloljetne pijane djevojke i mislio je da se nekako mora iskoljebati odatle kada ne bude interesantan njima dvojici.

Nemirno je spavao i čuo je kada su njih dvojica te noći došla na spavanje.

Svanulo je posljednje jutro u staroj godini. Nakon škole, požurio je u Dom. Tamo se kitila jelka. Rado je pomogao, ručao i otišao odspavati jer je pretpostavljao da ga čeka naporna noć. Htio je biti maksimalno spreman i za Ramba i za Đoleta. Njih nije bilo nigdje. Kad se probudio, istuširao se, obrijao par dlačica koje su simbolizovale bradu, spremio se i sišao u hol Doma taman na početak novogodišnje priredbe. Hor malih štićenika je pjevao novogodišnju pjesmu. U sredini hola, šepurila se jelka. Lijevo od nje su stajali štićenici a desno vaspitači. Samo je direktor sjedio. Dok je pogledom tražio Ramba, Đole mu je tiho i nečujno prišao iza leđa da se iznenadio kada je u ušima čuo glas „prati me”. Brzo se okrenuo i vidio Đoleta kako nestaje prema požarnom izlazu. Slijedio ga je i izašao vani u stražnje dvorište. Napolju je brujao automobilski motor. Snijeg je padao a Đole je otvorio stražnja vrata da sjedne u automobil. Vrata se zalupiše kad je sjeo a Đole lakim skokom sjede naprijed do Ramba koji je držao upravljač. Razmijenio je pozdrav i ućutao. Rambo i Đole su se smijali i šalili i nisu ga ništa pitali. Nakon kraće vožnje uparkiraše se u jedno dvorište. Kuća je bila ogromna, četvorospratna, sa fasadom od bijele cigle, sva se sijala od lampica kojima je bila okićena. Iz nje je dopirala snažna muzika. Dvorište je bilo prekriveno snijegom. Učinilo mu se da je u jednom uglu vidio pseću kućicu.

Kada su ušli na prvi sprat vidio je dvadesetak mladih ljudi koji su sjedili na kaučima i stolicama, pušili i pili. Par njih je plesalo u sredini ogromne sobe. Svjetla nije bilo, izuzev light-showa. Muzika je probijala bubne opne. Kuća je bila bogato namještena. Domaćica Neda je plesala i kad ih je ugledala samo se bacila prema Rambu.

– Dooođi dragiiiii – uspio je čuti glas iz njenih usta. Također se osjetilo da je već pijana. Rambo povuče za ruku i nju i njega nazad u hodnik dok Đole osta u sobi.

– Mamu ti jebem, već si pijana droljo – cerekao se Rambo… – Želim da upoznaš mog cimera Milana. Milane ovo je Neda. Najbolja pička u cijeloj ulici.

Neda je bila istinski zgodna. Vitka, plava, mršava, bujnih grudi i oskudno obučena, definitivno bi mamila poglede svakog muškarca. Ipak nije mogla sakriti šminkom svoju mladost:

– Dragoo mi je… – promuca ona pijano i nastavi: – Dragiii… aj’mo ple… plesati pliiiiiiiz – izmuca ona pijano okrenuvši se Rambu.

– Mamu ti jebem – opsova ponovo Rambo i povuče je nazad u sobu. Milan je ostao sam u hodniku. I na spratu je čuo glasove ali dosta slabije. Doduše, muzika iz sobe mu nije dozvoljavala da čuje bilo šta. Odlučio je da uđe ponovo unutra, ostane jedno sat-dva i da se nečujno izvuče i pobjegne u Dom. U sobi su sada svi ustali. Rambo je, držeći Nedu za struk, lijevu ruku dizao u vazduh i tjerao preostale da ustanu. Svi su ustajali i ples je počinjao. Milan je stao uza zid. Priđe mu Đole i donese piće. Milan nije pio pa je prvo omirisao. Pošto je bila buka, Đole mu nije mogao reći ništa, samo mu pokretom ruke pokaza da iskapi češicu. Milan nagnu i strese se. Nije ni udahnuo, druga čašica je bila pred njim, i to dupla. Đoletov pogled nije dozvoljavao kolebanje. Milan popi i drugu čašu na eks. Stomak mu se grijao.

Đole se okrenu i nestade. Milan je posmatrao mlada tijela kako se njišu u ritmu muzike. Par minuta nakon, priđe mu mlada prelijepa djevojka smeđe kose. Smijala se, i kako je Milan shvatio, pozivala na ples. Milan nije nikada plesao i još se čvršće pribi uza zid. Smeđokosa ga uze za ruku i povuče u sredinu. Tijelo mu se pripoji uz njeno a njene usne se pribiše uz njegov obraz. Uspio je čuti: „Ti si Rambov prijatelj. Pleši sa mnom”.

Milan zbunjen poče uvijati kukovima. Preko Smeđokosinog ramena ugleda Ramba kako ljubi Nedu. Alkohol učini svoje i Milanu se poče vrtjeti u glavi. Plesao je sa Smeđokosom totalno nonšalantno i lagodno. Ona je bila prekrasna. Gipkog tijela, divnog osmijeha i prekrasne kose. Nosila je srebrenu jaknicu ispod koje nije bilo ništa osim grudnjaka, i crni minić. Bila je jako seksipilna. Pućila je usne prema njemu i smijala se. Milan nije shvatao gdje se nalazi i da mu se sve to dešava.

Idilu prekinu Đole koji ga cimnu i pozva glavom u hodnik. Milan nespretno zatetura i pođe za Đoletom.

U hodniku ga sačeka velika čaša puna nečega smeđeg. Đole je uze i prinese Milanovim ustima. Milanu se već vrtilo u glavi i okrenu glavu. Đole ga snažnim pritiskom za vrat natjera da otvori usta.

– Pij! – zapovjedi.

Milan popi. Na eks.

– Penji se – nastavi Đole sa naredbama. Milan pođe uz stepenice na sprat. I gore je bio sličan raspored kao i dole, samo, kako se Milanu činilo, puno više vrata.

– Uđi – reče Đole otvarajući vrata kupaonice. U njoj je stajala jedna mlada žena.

– To je to – reče Đole njoj, pokazujući glavom na njega. Ona ga detaljno pogleda i reče: – Dragi, ti uopšte ne izgledaš loše. Molim te, skidaj sve sa sebe.

Milanu ništa nije bilo jasno. Nije znao o čemu se ovdje radi i blesavo se cerekao i okretao oko sebe. Njegov smijeh se povuče kad iza sebe na vratima ugleda Đoleta sa čeličnom šipkom u ruci.

– Skidaj se glupane – dreknu Đorđe.

Milan se prepade i ustuknu. Ovdje se nešto dešava. Vidio je maglu ispred sebe i bilo mu je suludo da se on skida u nekoj kupaonici pred nepoznatom ženom i pred Đoletom.

– Sve ja moram da radim – zavapi crnokosa djevojka i priđe mu. U tili čas mu skine rolku i potkošulju. Đole odloži šipku i otkopča mu opasač. Hlače skliznuše niz noge na pod, a odmah za njim Đoletova ruka spusti i gaće.

– Ne seri, vidiš da ti pomažem – smijao se Đole i vrati se nazad uzevši šipku.

– Ha… pa on uopšte nema dlake… a nema ni veličinu – reče crnokosa žena pa mu pomjeri noge iz hlača i povuče prema kadi i bućnu ga u nju.

Dok mu je sapun grizao oči, Milan je mislio o situaciji. Nije shvatao ništa. Bio je frapiran, prepadnut, zbunjen, i jako, jako uplašen. Ništa mu nije bilo jasno. Ni zašto ga skidaju i bacaju u sapunicu i ko je ova žena. Mislio je da je u pitanju neka neslana Đoletova i Rambova šala. Kad se dizao ugleda ponovo Đoleta sa šipkom i osmjeh one žene od maločas.

– Kako se ovako brzo napio? – upita ona Đoleta dok je trljala Milana spužvom.

– Pička ne pije, pa malo jača doza stvara ludilo – kratko odvrati Đole.

Milan se tresao. Nepoznata cura ga povuče za ruke. Milan instiktivno usta i izađe iz kade. Stajao je gol pred njima dvoma sa skrštenim rukama potpuno mokar. Čak je zaboravio da pokrije penis. Nepoznata žena brzo uze vruć peškir i poče da ga suši, Milan se nije ni snašao a ona je već žiletom skidala rijetke dlačice ispod Milanovog pazuha. Kad je završila brzo i vješto obrija ruke te onaj dio noga koji je imao poneku dlaku. Milanovo tijelo i guzica je bila poptuno bijela. Bez i jedne dlake. Kad mu je zadigla penis i krenula brijati dlake okolo, Milan nije mogao izdržati. Silna vrelina ga obuze, penis se nape kao top i štrcnu sprema prema van. To je trajalo sekund ili dva. Nesvjesna reakcija. Nepoznata žena se nasmija.

Đole je ćutao i palio cigaretu. Milan se tresao od uzbuđenja i nevjerice. Mislio je da sanja. Htio se braniti ali Đole i njegova šipka su uspostavljali potpunu pokornost.

Kada je završila sa brijanjem, nepoznata žena ga posadi na stolicu. Prvo na njega sasu decilitar nekog ženskog losiona. Milanu se gadilo. Pročešlja mu kosu i poče opet komentarisati:

– Đole… on ima divnu kožu… ne treba pripremu uopšte. ”

– Boli me kurac – uzvrati Đole… – svakako ti znaš bolje.

Nepoznata crnka uze vlažnu spužvu i obrisa Milana po licu. Uze puder i kistom mu ga nanese po vratu i licu. Milan je sa stolice vidio svoj odraz u ogledalu. Mozak mu se i dalje mutio i bio je strašno uplašen. Nepoznata je nastavila svoj rad. Stavi mu crvenilo na obraze, sjenilo i maskaru. Karmin je bio jarko crveni. Odnekud iz ormara izvuče plavu, cickavu periku i uz minimum popravki postavi je Milanu na glavu. Bila je brza sa crvenim lakom za nokte koji gotovo brzinom svjetlosti stavi na Milanove ruke i noge.

Milan nije vjerovao svojim očima. U njega je gledala seksipilna žena kakve je slike viđao samo u modnim časopisima. Izgledao je kao pjevačica. Shvatio je da se sviđa sam sebi.

Đole se smijao: – Uh… kako ti je dobra kurvanjska faca… jebao bih te u usta dok ne crknem.

I nepoznata se smijala skupa sa Đoletom a Milan se, što od muke, što od zbunjenosti, također jedva vidljivo smijao.

– Gukni golube – nastavljao je s provokacijama Đole.

– Izgledam kao žena – promuca Milan, a Đole nastavi: – Da, samo moraš izgledati kao kurva.

Nepoznata ga podiže sa stolice i povuče u hodnik iz kupaonice. Đole ih je pratio u stopu. Par koraka naprijed i uđoše u veliku i svijetlu sobu. Na sredini je bio velik bračni krevet. Nepoznata otvori ormar. Silna ženska garderoba se ukaza pred Milanovim očima; hrpe suknji, sakoa, pantalona svih boja i veličina. Nepoznata iz jedne ladice izvadi grudnjak boje breskve. Izvuče i jedne tange u istom tonu i samodržeće najlonke…

– Probaj ovo, navuci dušo – reče ona. – Mislim da će ti pristajati.

Đole mu hladnom šipkom dohvati stražnjicu. Hladnoća čelika natjera Milana da navuče najlonke. Bio je nespretan. Prvo je navukao tange i gotovo se sapleo. Dodir svile mu je ponovo nabrekao penis koji je iskočio.

– Vrati unutra – naredi Đole pokazujući čeličnom šipkom na njegov penis. Milan ga uze i ponovo ubaci u tkaninu. Navuče halterice koje su sjajno otvarale njegove noge. Sada se Đole preko pantalona držao za svoj kurac.

Nepoznata mu popravi čarape. Izvadi dvije omanje gumene lopte koje su ličile na grudi, i pribi ih na mjesto gdje su bile Milanove bradavice.

– Drži – nastavi nepoznata, – one se mogu i lijepiti, ali to nam večeras neće trebati.

Prebaci grudnjak preko lopti a Milan ih jednu po jednu ponovo pritisnu skupa sa košaricama. Ona je u međuvremenu kopčala prsluče. Kad je navukao bretele preko ramena Milan se okrenu njoj. Ona „grudi” još malo poravi i namjesti i povuče se prema Đoletu.

– Predobra je – reče on, a ona samo klimnu glavom.

Pred njima više nije stajao mirni i pomalo smušeni i povučeni Milan, već prezgodna djevojka sjajne linije, prelijepih bedara, prekrasnog lica i sa totalnom privlačnošću.

– Zoveš se Malina, ostaćeš ovdje i čekati gosta, inače će te večaras tako obučenu vidjeti cijeli grad a plus ćeš ostati bez nogu. Ona će ti pomoći dalje i pričekati s tobom. Ja sad moram ići – izreče Đole, nestade iz sobe i zatvori vrata.

„Milan-Malina, Milan-Malina”, bubnjalo je u Milanovoj glavi. Sjede na rub ležaja a Nepoznata sjede do njega.

– Stvarno izgledaš sjajno. Očekivala sam više posla ali ti si prirodno depiliran, imas čvrste i oble guzove, bez stomaka si, kukovi ti sjajno ističu proporciju struka i guze, uz ove sise izgledaš kao salivena. Uz takvu facu, sjajnu za porniće, mislim da ćeš mu se dopasti.

– Kome? – zavapi Milan-Malina, – ko ovo želi, zašto me maltretirate, ko si ti? – vikao je.

– Hej polako – reče Nepoznata. – Ja sam Nina. Sve što znam je da te moram spremiti za važnog gosta koji treba doći. Neda glupača uopšte nema pojma šta se ovdje zbiva. Rambo je sve organizovao i isplanirao. Odvojenu sobu, njegov dolazak i sjajnu atmosferu. Koliko sam shvatila ti si izabran jer si zgodan, pokoran i nemaš nikoga da te traži. Ko je gost, ne znam, samo znam da im nakon večeras moj brat neće dugovati ništa jer sam ja otplatila njegov dug tako što sam te spremila.

Milan-Malina je stavio ruku na čelo. Gorio je. Grudnjak i grudi su ga stezale.

– Idemo – nastavi Nina – sada će on doći.

Iz garderobe izvadi crnu, prozirnu svilenu košuljicu. Navuče je tako da se Malinin grudnjak neobično isticao jer gornja dugmad nisu bila zakopčana. Iz ormara izvadi kratki plavi sako i mini suknju iste boje.

– Neda ima sasvim pristojan ukus – nastavi Nina.

Nina obuče sako Milanu. Minica je bila udaljena dva centimetra iznad koljena kad ju je Milan-Malina navukao. Pogledao se pred ugledalom. Ispred sebe je video zgodnu poslovnu ženu plave kose, nabreklih usana i jebozovnog profila. Ženu iz mašte ili ženu iz pornića.

Nina se smijala: – Idem, izgledaš prekrasno. Ovdje su cipele, više komada, pa probaj. Sretna Nova Godina.

Milan-Malina je ćutao i gledao se u ogledalu otkrivajući detalje na sebi dok je Nina zatvarala vrata od sobe.

Rambov ulazak u sobu nije prekinuo Malininu šetnju u štiklama. Pogledala ga je zbunjeno i tužno.

– Kako si dobra. Nisam se zajebao ni sekunde. Neda je za tebe nula. Koja guzica, koja faca, koje sise! – pričao je Rambo uzbđeno. U rukama je nosio otvoren šampanjac i čaše.

– Bojim se – reče Malina – bojim se i tebe i Đoleta. Šta se ovdje događa?

– Ha… – nastavi Rambo, – malena, prvo mi sjedi u krilo… tako.

Malina se nespretno smještala u krilo Rambu koji je sjedao na rub kreveta i sipao šampanjac u čaše na podu. Obuhvati je oko struka.