Bajka o bratu i sestri na dalekom sjeveru

„Je li ti hladno, seko?”, dok je ležala na prostiraču od bijelog medvjeđeg krzna, djevojka začu bratovljev glas. Oduvijek je pazio na nju i zato mu je bila neizmjerno zahvalna.

Život na dalekom Sjeveru ispunjen je mnogim iskušenjima. Hrana je oskudna; ono što malobrojni stanovnici ulove, ribu, morske sisare i slično, to im je jedini izvor proteina. No, ovi mladi ljudi su dijelili sve; svaki zalogaj, pa čak i postelju.

Da bi je ugrijao, brat je zagrlio svoju mlađu sestru. Osjetivši dodir njegove kože, u istom trenutku je prože talas toplote. Nevažno da li je dan ili noć (mada je dan, istina, bio nešto topliji), taj dodir bi upalio oganj u njenom srcu i ugrijao je.

Dok je bila u njegovoj blizini, hladnoća joj nije smetala. Uz njega se osjećala sigurno.

„Nije, brate”, reče a zatim se privi uz njega i utonu u san, slušajući otkucaje njegovog srca.

Usnila je čudan san. Tu je bio i on, najljepši muškarac u cijelom inuitskom (eskimskom) narodu. Obučen u toplo debelo odijelo, nadgledao je njihov iglo. Ona je, kao i uvijek, radila kućne poslove.

Kada se počeo spuštati mrak (i to veoma rano), djevojka je legla na pokrivač. Skinuvši teške slojeve odjeće satkane od životinjske kože i krzna, brat je legao pored nje. Srce joj je kucalo poput doboša. Po prvi put u životu osjetila je neko čudno uzbuđenje zbog blizine muškog tijela, te ona zadrhta puna neke strepnje. Odjednom je spopade neka neobična čežnja.

Dok ju je grlio, vidjela je zvijezde. Kao da nijednog čovjeka nije voljela kao njega. Krila je to u sebi, jer se plašila onoga što bi on mogao reći kada bi znao za njena osjećanja, i zato je patila u tišini. Već joj je bilo osamnaest, a njemu dvadeset godina.

Kada je brat utonuo u san, sestra je približila svoje lice njegovom i, duboko uzdahnuvši, dodirnula njegove usne. Nije se pomjerio. Spavao je. Po prvi put je osjetila potpunu, istinsku bliskost sa čovjekom s kojim je provela sav svoj život. I nije se pokajala.

Štaviše, poželjela je da joj brat uzvrati poljubac, da je zagrli i… učini je ženom. Zatim se, osjećajući kako je ispunjava jeza zbog tih grešnih misli, odmače na kraj kreveta i briznu u plač.

Kroz suze i mrak, djevojka osjeti dodir bratovljevih prstiju po leđima. U tom trenutku ona zanijemi. Zatim se okrenu i, premda ju je bilo sram zbog onoga što je učinila, pogleda ga u oči.

Ležali su tako, bez riječi, gledajući jedno drugo. Vrijeme je stalo.Utom ona smognu snage i, kao da hoće da se opravda, prošapta: „Brate, volim te.”

Gledao je u nju netremice i nakon nekoliko trenutaka, progovorio je: „Šta si zapravo htjela reći?”

Tišina.

„Želim da spavam s tobom”, konačno je rekla. Oči mu se raširiše od šoka: „Ali, ti si mi sestra!” „Svejedno, ne mogu to više držati u sebi.” Istresla je i najmanji djelić svoje grešne duše pred njim. A on je ćutao. Možda nije htio povrijediti njena osjećanj: „Sestrice, to nije u redu. Ne mogu te voljeti na taj način.”

Ona briznu u gorki plač. Kroz suze i jecaje, jedva čujno prozbori: „Znam da to nije u redu, ali samo te ovo molim, brate moj.”

„Reci. Slušam te”, blago reče on. „Provedimo ovu noć zajedno. Želim da osjetim tvoju ljubav. Voliš li me?” On joj se polako približi i zagrli je: „Volim te, sestro. Najzad, imam samo tebe.”

Plakala je i jecala. Privila se uz njega i grcala u suzama, a on ju je držao u svom naručju dok je ridala. Iznenada, kao grom iz vedra neba, on je privi uza se i poljubi je.

Zbunjena, prihvatila je njegov poljubac i grčevito ga zagrlila. Davila se u vrtlogu emocija, nečeg što nikad prije nije iskusila. Kao da joj se san obistinio.

Bratovljev dodir klizio je po njenoj koži dok je ledeni vjetar šibao zidove njihovog igloa. Željela ga je u sebi, pa makar joj to bio prvi i posljednji put. Žudjela je za svojim bratom, premda je znala da čini grijeh.

Međutim, kada se sljedećeg jutra probudila, nešto se desilo – ili bolje reći, kao da se ništa nije desilo… Naime, njen brat se prema njoj ponašao isto kao i prije. Uopšte nije spominjao ono što se zbilo prethodne noći. Kao da je sve to bila neka čudna iluzija, halucinacija, ili samo jedan predivan san.

Bilo kako bilo, ova mlada djevojka više nije znala kako da obuzda svoja uzburkana osjećanja. Svake noći snivala je isti san. U tom snu, brat ju je ljubio, milovao i pružao joj svoju mušku snagu. Kao da joj je svake noći oduzimao nevinost.

Iako je jecala od bola, osjećala se potpuno sjedinjena s njim. Žarka crvena krv koja je tekla iz nje i kaljala postelju, bila je dokaz toga da joj je prvi muškarac bio baš on, njen voljeni stariji brat. Samo je on smio da bude toliko blizak sa njom. Pa ipak, svega toga bi nestalo kad bi slabašni zraci polarnog sunca obasjali Arktik. A djevojka je sve vrijeme beznadežno čeznula za bratovim dodirom, premda je znala da se to nikada neće obistiniti.

I ne mogavši da izdrži breme tih grešnih misli, počela se udaljavati od njega. Odbijala je njegov poziv da zajedno odu u šetnju, pošto nije mogla podnijeti blizinu njegovog bića. Iznenađen i pomalo uvrijeđen, on bi sam odlazio u lov. No, jednoga dana, nije se vratio…

Čopor gladnih polarnih zvijeri – medvjeda, vukova i lisica – napao je mladića. Da bi se spasao, on se pretvorio u veliku snježnu gusku i odletio prema jugu, daleko od rodnog kraja.

Koliko je dana, nedjelja i mjeseci sestra tugovala za bratom! Po prvi put u životu morala je živjeti potpuno sama. Nije više bilo njega da u rano jutro ode u lov i vrati se u sumrak, s plijenom. U želji da ga vrati, neutješna djevojka se obratila duhovnom vođi, jednom starom i mudrom šamanu koji je imao moć da se preobrazi u polarnu sovu.

Nažalost, ni sami šaman joj nije mogao pomoći da pronađe izgubljenog brata. „Zaboravi ga!”, bio je njegov surovi savjet.

Vrijeme je prolazilo. Polako se približavalo ljeto, godišnje doba kad tundra okopni i život postane makar malo lakši, podnošljiviji. Baš u to vrijeme dođe neki stranac, ko zna odakle. Čim ugleda mladu djevojku, opčini ga njezina ljepota, te on odluči da joj se približi i upita je hoće li se udati za njega. U svom srcu, znala je da ono pripada samo jednom čovjeku. Ali, kako je to mogla objasniti ovom strancu? Osim toga, od njenog brata više nije bilo ni traga ni glasa. Pored svega toga, znala je da ako pristane da se uda za tog stranca, to bi značilo da će morati da mu ustupi svoju nevinost. To bi bilo nezamislivo. Međutim, nije imala drugog izbora. Morala se udati za njega.

Prije nego li je postala nevjesta, djevojka je jedne večeri otišla na jezero u tundri. Tamo je, na svoje iznenađenje, ugledala veliku bijelu gusku. Ptica joj se obrati ljudskim glasom: „Sestro moja, zar me ne prepoznaješ?” To je bio on, njen davno izgubljeni brat! Djevojka ga zagrli oko dugog vrata i stade milovati njegovo gusto bijelo perje. No, ma koliko bila srećna što je nakon tri duge godine ugledala svog brata (i to živog i zdravog), nije joj bilo drago što je on sada ptica. Počela je plakati.

Kad jedna njena suza kanu na njegov obraz, gusan se preobrazi u čovjeka. Brat i sestra padoše jedno drugom u zagrljaj. „Tako si mi nedostajao!”, reče ona. „I ti meni, mala sestro. Više te nikad neću napustiti”, obeća joj brat. Međutim, ona se tada sjeti da je zaručena, i spopade je jeza. „Zašto si uznemirena?”, upita mladić. „Zato što sam se već obećala jednom čovjeku. Ne želim da pođem za njega. Želim tebe, brate moj!”, bila je odlučna. Nakon kraćeg razmišljanja, brat joj reče: „Popij gutljaj ove vode.”

Djevojka to učini i, na sopstvenu nevjericu, pretvori se u gusku sivog perja po tijelu, a bijelog vrata i glave. I mladić se ponovo pretvori u mužjaka guske i raširi svoja snježnobijela krila crnih vrhova, te poleti u nebo, a ona za njim. I tako dvije ptice odletješe na Grenland, gdje se ponovo pretvoriše u ljude.

Tada brat reče sestri: „Želim da budemo jedno!” I bijahu. Te noći primila je njegov kruti ud u sebe, i njena najveća želja se obistinila; konačno je postala žena.

Nije marila za bol koji ju je prožeo kad je prvi put osjetila muški ud u sebi. Samo je snažno zagrlila svoga brata, i glasno uzdahnula.

I on je potajno žudio da joj oduzme nevinost, što joj je i priznao. Zagrlila ga je još jače, dok su se njihova tijela gibala i uvijala u ritmu vođenja ljubavi.

Nakon dugog milovanja, strasnih poljubaca i ljubavnih ugriza, brat je na trenutak zastao. Oči su mu se raširile i on se, uz dubok uzdah, počeo snažno trzati i grčiti. Za koji trenutak, iz njegovog uda poteklo je sjeme, duboko u matericu njegove sestre.

Nije je puštao iz svog zagrljaja, čak se nije ni povukao. Ostao je u njoj i u tom položaju su dočekali zoru.

Tu noć su zauvijek pamtili. Daleko od svih, od svojih saplemenika, šamana i onog stranca, brat i sestra su od te noći redovno vodili ljubav. Bili su nerazdvojni. A zatim…

Devet mjeseci kasnije, mlada žena je rodila muško dijete. Dječak je imao ljubičaste oči poput cvijeta vrijesi. Roditelji su ga odgajali s ljubavlju i bili su srećni, bez obzira na sve.

I svaki treći put kada bi Mjesec obišao oko Zemlje, brat, sestra i njihov sin pretvarali bi se u guske i mijenjali prebivalište.

Posjetili su svoj iglo na Aljasci, ljetovali u Kanadi, preletjeli Beringov moreuz i odletjeli na sami istok Sibira i Rusije, pa se ponovo vratili na Grenland. Lutali su u tijelima snježnih guski i obletjeli cijeli polarni krug, uključujući i oblast Sjevernog ledenog okeana, pa čak i sjevernog neba koje je ukrašavala predivna polarna svjetlost, ispod koje su svili gnijezdo.

Najzad su se smirili u tundri.

Njihove su duše nakon smrti nastavile lutati po bespućima Arktika, dok je njihov sin odletio na sami Sjeverni pol, odakle se vinuo u nebo i postao zvijezda Sjevernjača; iliti Polaris.

Sviđa ti se sve ovo? Priključi se tomiradi.com FORUMU - zajednici ljudi koji se ne stide svojih želja i fantazija.

5
Komentari

 
smilegrinwinkmrgreenneutraltwistedarrowshockunamusedcooleviloopsrazzrollcryeeklolmadsadexclamationquestionideahmmbegwhewchucklesillyenvyshutmouth
2 Comment threads
3 Thread replies
1 Followers
 
Most reacted comment
Hottest comment thread
4 Comment authors

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

  Subscribe  
prvo novi prvo stari najpopularniji
Obavesti me o
Crvena

Hvala što ste objavili moju priču!

Witigigo

smile smile

Markoni

Dobra je prica iako malo cudna

Crvena

Hvala na komentaru, Markoni.

error: disabled