Strejt muškarac – neprijatelj ili nedosanjan san?
Gej muškarci provode mnogo vremena sa svojim strejt prijateljicama. Jedno vreme je za heteroseksualnu većinu, posebno njen ženski deo, druženje sa gej muškarcima postalo svojevrsni sertifikat o normalnosti, progresivnom pogledu na svet, liberalnosti. Samim tim, a bilo je i očekivano, krenulo se u široku zloupotrebu te odurne fraze – „Družim se sa gej ljudima, ali…“
Homofobija se naširoko pokrivala činjenicom, neretko i izmišljenom, da je neko nekada popio kafu sa homoseksualcem ili lezbijkom. Ženska drugovanja sa gejevima na ovim prostorima pogurale su i američke serije, od „Vil i Grejs“ i „Seks i grad“ pa nadalje, te je posedovanje prijatelja ove seksualne orijentacije izjednačeno sa kićenjem najpopularnijim aksesoarom. Priroda je i ovom slučaju najveći deo posla uradila sama. Homoseksualci se bolje, brže i lakše razumeju sa ženama budući da su im sličniji i onda kada nisu. U prisustvu strejt muškaraca nelagodnost je najčešće neizbežna, makar pri prvom kontaktu. I bez obzira na to da li jedan o drugom znaju i taj deo istine. Čini mi se da je to stalno ponavljanje nelagode koju homoseksualno orijentisani muškarac prvi put oseti pred ocem, bratom i školskim drugom. Utemeljena je isključivo na spoznanju različitosti, a razvija se ili nestaje pod uticajem društvenih okolnosti. Gotovo sam siguran da bi u slučaju nepostojanja celog tog konstrukta o nastranosti, neprijatnost prilikom spoznanja seksualne različitosti bila trenutna i prolazna kao u slučaju svih drugih različitosti. Recimo, rasne, verske, etničke. Ta distanca kod civilizovanog dela čovečanstva traje sekund, a kod istinskih kosmopolita, dakle onih koji ne oskudevaju ni u znanju ni u iskustvu, može biti sasvim ogoljena.
Naučeni da su izdajnici muškosti, otpadnici upunom smislu reči, gej muškarci se ispred svojih strejt parnjaka osećaju kao na električnoj stolici pre svega u izrazito homofobičnim sredinama gde se neguju najpogrešniji stereotipi o seksualnosti. Tada, bez preterivanja, taj odnos može ličiti na odnos neprijatelja. Leptirići u stomaku su nešto drugo. I podjednako kruže u svim uslovima. I tamo gde se različitosti prihvataju bez izuzetka i tamo gde se zbog njih gubi glava. Protiv prirode se ne može.
Zbog toga se ova vrsta privlačnosti ne da objasniti samo sindromom zabranjenog voća. Najčešći gej san, onaj vlažni, jeste o san o idealnoj, iskonskoj muškosti. O animalnoj muževnosti i sirovosti do bola. Nije li to ono o čemu mašta i najveći broj žena? I za većinu, nažalost, ostaje nedosanjan. Upravo tu leži razlog zbog čega na sajtovima za upoznavanje neretko kao ekstra kvalitet ističe – “straight look“. U grubljem prevodu – „ne fem“ što mnogi ističu kao jedan od najvažnijih zahteva da bi do kontakta uopšte došlo.
Onaj gej ili feminini deo „šljaka“ i kada je prekriven kilogramima perfektne mišićne mase, a otkriće istog obično vodi ka razočarenju. Opsesija bildovanjem, u čemu su gej muškarci odavno prevazišli strejtaše, može biti sagledana i kao posledica večitog sna o muškosti koja se, najtradicionalnije, prevodi kao snaga, moć i sirovost.
Suprotnosti se privlače preko užarene i opasne dijagonale. Drugarica gej momka koji guta pogledom znojavog, razgolićenog molera zaposlenog oko fasade preko puta neće imati problem da ga razume. I ona bi verovatno želela da ga pozove na predah.
Na sreću, strejt muškarci čak i u društvu poput ovog, sve češće dozvoljavaju sebi da se opuste i probaju nedozvoljeno. Na radost gejeva koji znaju da su te jabuke najslađe.
Izvor: Optimist