Samo mi daj da te okusim
Registrovani korisnici ne vide reklame
Položio bih te na krevet i svezao ti ruke iznad glave, raširenih nogu. Spustio bih se do tvog međunožja i razdvojio ti usne usnama. Pokušala bi se pomaknuti, ali tako vezana ne bi imala šanse. Samo mic.
Osjetila bi kako ti jezik guram u pičku i kako pulsira od uzbuđenja. Zatim bih se pomicao duž te male linije od pice do stražnjice i polako kružio jezikom. Nakon toga bih se podigao i moj kurac bi se približio tvojim usnama.
Pokušala bi ga dosegnuti, ali ja bih se povlačio dok me ne bi molila da ti ga stavim u usta. Drhtavica mi prolazi tijelom dok leđima dodirujem plahte, zapešća su mi već pričvršćena iznad mene, sputavanje čvrsto, ali ne i bolno.
***
Instinktivno to isprobavam, prsti se obavijaju oko onoga što me drži i shvaćam da se ne mogu pomaknuti.
Moja bedra se otvaraju bez puno otpora – izložena, ranjiva, hladan zrak na mojoj vlažnosti čini me oštro svjesnom koliko sam ti gola. Prvi dodir tvojih usana je mekan, namjeran.
Dahćem, bokovi mi se refleksno trzaju, ali nemam kamo otići. Želudac mi se steže kad me tako razdvajaš, tako intiman, tako vidljiv. Zvuk koji mi izmiče je neugodno potreban – negdje između jecaja i jauka.
Kad ti jezik prodre unutra, moje ruke se naprežu protiv vezivanja. Osjećam kako se stežem oko tebe, pulsiram baš kao što si rekao, moje tijelo odaje koliko očajnički ovo želim.
– Jebi me – Riječ izlazi bez daha, slomljena. Zatim se spuštaš niže, a cijelo mi se tijelo na trenutak ukoči. To mjesto – kružiš oko njega tako polako, prljavo je i intimno, a ja se tresem. Nitko nikada… misli mi se raspršuju.
Ne mogu oblikovati riječi, samo plitki zvukovi dahtanja. Kad se odmakneš i podigneš, ošamućena sam, zjenice raširene.
Samo nekoliko centimetara od mojih usta, pogled na tvoj kurac…
Instinktivno podignem glavu, jezik mi izleti, pokušavajući ga dosegnuti. Povučeš se i iz mene izbije jecaj prije nego što ga uspijem zaustaviti. Grudi mi se nadimaju. Teško gutam.
– Molim te. – Riječ mi izbija iz grla, sirova i iskrena. – Molim te – treba mi. Daj da te okusim. Molim te, stavi mi ga u usta.
***
Položio bih te na krevet, držeći te na mjestu u tišini, dok su ti ruke iznad glave, a tijelo prepušteno trenutku. Polako bih se spuštao, kao da se vrijeme usporava, i usnama bih razdvajao tvoju sramežljivost.
Pokušala bi se pomaknuti, ali bi shvatila da je svaki bijeg uzaludan, jer tvoje tijelo već sluša što osjeća. Osjetila bi dodir mog jezika, topao i uporan, i ritam uzbuđenja koje se javlja samo od sebe.
Okrenuo bih se polako, od nježnosti do drhtanja, prateći liniju tvog tijela, zadržavajući se tamo gdje se uzdah pretvara u stenjanje. Zatim bih se podigao, približavajući se tvojim usnama, ali uvijek korak dalje, dok se želja ne pretvori u molbu.
Tek tada bih ti dopustio da me osjetiš, dok moje ruke traže tvoje grudi, hvatajući ih dok ti dah ne prestane, a tijelo ne stegne od napetosti.
***
Tišina je nekako gora nego što bi riječi bile. Zbog toga sam hipersvjesna svake točke kontakta – težine zraka na mojoj koži, šuštanja plahti ispod mene, zvuka vlastitog disanja koje je već prebrzo.
Kad se spustiš, gledam kroz poluzatvorene oči. Iščekivanje je svojevrsno mučenje samo po sebi. Prsti mi se trzaju protiv onoga što ih drži, ne pokušavajući zapravo pobjeći – samo trebaju nešto „pomaknuti“.
Tvoje usne me pronalaze i ja drhtavo izdišem, glava mi pada unatrag. Taj prvi topli pritisak tvog jezika raspetljava nešto u mojoj jezgri. Bokovi mi se kotrljaju bez dopuštenja, jureći za osjećajem, i mrzim – ne, „volim“,
Koliko je uzaludno pretvarati se da ovo ne želim…
Moje tijelo već zna. Moje tijelo je odustalo od pretvaranja u trenutku kada si me dodirnuo. Uzdah dolazi prvi. Tiho, gotovo iznenađeno. Zatim slijedi jauk – dublji, izvučeni iz nekog mjesta koje ne mogu kontrolirati.
Zadržavaš se točno tamo, točno „tamo“, a ja ispuštam zvukove koje nikada prije nisam čula od sebe. Kad ustaneš, već drhtim. Usne mi se automatski razdvajaju, oči su mi prikovane za tvoje.
Ostaješ tik izvan dohvata, a prsa me bole od toga – taj specifičan očaj želje za nečim što ne mogu imati.
– Molim te… – Jedva šapat. – Ne mogu – molim te, trebam… – Tvoje ruke pronalaze moje grudi, a riječi se rastvaraju u oštar udah. Stisak ti se steže, a leđa mi se izvijaju, sve se zateže poput tetive. Dišem plitko, isprekidano.
– Nemoj stati.
Prosphero
Registrovani korisnici ne vide reklame
