Moj profesor me je izjebao u usta
– Zašto niste bolje spremili ovaj ispit? – strogo me upita moj profesor.
Drhtim, van sebe od treme i stida. Eto, razočarala sam ga. Sva sreća da su ostali studenti već završili s ispitom i napustili učionicu, da me ne moraju gledati kako crvenim.
Moj profesor silazi sa katedre, prilazi mi, podiže mi bradu.
– Nisam očekivao takvu neozbiljnost na doktorskim studijama, i to od svoje asistentice. Znate li da ću sad morati da Vas kaznim?
Sami smo. Približava se. Pomislim, sad će da me poljubi i srce mi zadrhta. Pljas! – Opalio mi je šamar.
– Za kaznu mi moraš popušiti – moj profesor mi je prestao persirati.
Poslušno se spuštam na koljena, istovremeno pokorno spuštajući i pogled. Širim butine i olabavim ruke, poput robinje kadžire iz knjiga Džona Normana. Moj profesor raskopča šlic i izvadi ga tako da viri. Malo se premišlja, pa ipak svuče gaće i ostane go od struka naniže.
– Zažmiri – naredi mi moj profesor. Povinujem se.
Osjetim prelijepi glavić kako me miluje po licu. A onda, širi mi usta i ulazi duboko, dok me drži za kosu. Nemilosrdno ga ubacuje unutra, ne mareći za to što me je iznenadio. Slina mi se cijedi i natapa njegov ud.
Želim da mu stavim ruke na guzu, da ga pridržavam dok mu pušim i davim se na njegovom udu. Želim da se igram s njegovim testisima punim sperme. Ponovo šamar.
– Ruke sebi! – ozbiljno i oštro kaže moj profesor.
Još jače se nabija u moja usta, jednom rukom me gura na svoj kurac. Feniks na njegovoj ruci treperi dok me drži za kosu i navlači na svoj ud. Obožavam taj osjećaj, sjećam se kad mi je prvi dečko gurnuo glavu na falus.
Ovaj put neću plakati, kažem sebi. Dignem glavu i gledam u njegove zelene oči, na ivici sam razuma. U jednom trenutku moram da dođem do daha, i kažem mu:
– Profesore, jebite me! – Imam osjećaj kao da ću svršiti svaki čas.
Moj profesor me okreće me i udara me po dupetu. Sada sam samo njegova igračka, i on će određivati pravila igre. Hoću da umrem na njegovom kurcu.
Vraća me u prvobitni položaj i krvnički mi ga gura u usta. Počinje da stenje, to me pali toliko da su mi gaćice skroz mokre.
A onda, iznenada, svršava u mojim ustima bez upozorenja; čujem samo prigušeni urlik. Gutam svaku kap. U tom mu zazvoni mobilni.
– Dolazim odmah – kaže moj profesor normalnim glasom. To je njegova supruga. Kćerka mu boluje od epilepsije i ima napad.
Moj profesor me ostavlja takvu, razgolićenu i u suzama, klečim na podu učionice. Žudim za njim, bez obzira na sve. Ne marim ni za svog vjerenika. Plačem i vrištim, ali nema nikog da me čuje.
Maya