Milicina ispovest: Nole, radnik iz vešeraja
Gotovo da je jeziva tišina. Htela se povući u ugao, gde je ležaj, no zakucao je neko na šiber. Pogledala je, bio je to Novak, Nole. On je bio radnik u vešeraju. Zapitao ju je ima li prljavih čaršafa, odneo bi ih u vešeraj. Rekla je da će pogledati. Dok ih je ona sakupljala po prijemnoj ambulanti, on ju je pitao da li ima posla. Rekla mu je da ništa nema, da je takvo vreme ili za spavanje ili za sex…
Nasmijali su se, jer Nole je bio šaljivdžija. Oniži čikica, proćelav sa pivskim stomačićem. Imao je šezdeset i dve. Baš neku noć, kad je tako nailazio, pričao joj je da još tri godine i ide u penziju. Sakupila je peškire, čaršave, prinela ih. Usput ga upita kako je on. Spava li mu se. Reče mu da njoj duša spava, ne bi smela zaspati, jer ima čvrst san. A noć je, može neka intervencija biti…
– Milice, zašto ne skuvaš kafu? – I on bi ju rado popio.
– Hajde, uđi Nole, đavole matori! – Uz osmeh mu reče i otključa mu vrata. Uđe Nole, zavali se na ležaj. Ispred njega bio je omanji stolić. Milica prinese šoljicu sa kafom, stavi na solić, ode po svoju šolju. Sede kraj njega. Započeli su priču. Pričao je Nole o svom, naglasi, dosadnom samačkom životu.
– Od kad mi je pre pet godina umrla moja Rosa, veruj mi Milice, ovo nije život. Niti sa kim progovoriti, niti s kim kafu popiti. Sami smo, zidovi moje kuće i ja.
– A vi niste imali dece? – Priupita ga ona…
– Nije Bog tako hteo. Rosa je bila bolešljiva i kad smo se uzeli. Večiti mi dever sa njom bijade. I tako prolaze dani, ja trčkaram za njima. Brojale su se potom i godine. – Reče rezignirano…
– Pa, zašto si svih ovih godina sam? Zašto nešto nisi priveo, Nole? – Reče da je teško naći nešto čestito. Vršnjakinjama nije ni do čega, a kamo li do sexa. A mlađe ga ne bi. Svako bi mlađe od njega… – Podvuče da je u njemu još potencijala. – Moja sestro, pet godina, kako moje Rose nema, nisam ni za gole noge dotaknuo, a kamo li imao nešto sa nekom ženom. Zadrhtim celim telom, kad samo i pogledam na golišave noge. Evo, sad kad sevnuše tvoje butine, ja sam se „upiškio… – Osmehnuo se…
– Daj ne zajebavaj, upìšao si se?
– Ma, nisam, to se tako kaže samo… Znaš već!?
– Auuuu, pet godina Nole, pet godina si suva kurca hahahaha…
– Smej se ti, smej… Ne dao Bog nikom… – Pocrvenevši Nole prinese šoljicu sa kafom ka ustima.
Tad Milica nehotice razmaknu noge. Butine se još više ukazaše. Spusti on šoljicu na stolić. Pogleda Milicu, i gotovo drhtavim glasom prošaputa:
– Odoh, Milice, ostanem li, izludiću… – Zavrati se od smeha Milica…
– Eh, Nole, bekrijo… Idi tu u kupatilo i izdrkaj ga… Dok dođeš dole u vešeraj, proći će te.
– Šališ se?
– Ne, ozbiljna sam. Niko neće znati… Slobodno idi. – Ustade Nole, napravi nekoliko koraka, stiže do kupatila, otvori vrata i uđe. Nije zatvorio vrata za sobom. Poluotvorena ih ostavi. Otkopča kaiš, spusti pantalone na članke. Iz gaća mu istrča zapanjujuće za Milicu.
Neverovatan prizor. Ni nižeg čoveka niti većeg kurca.
Stajao je tako da ga je gledala sa boka. Uzeo ga je u šaku. Koliko ga je imalo u šaci, još dužina i pol su bile iznad šake. Drkao ga je polagano. Prođoše ju trnci celim telom. Bože, šta je ovo – pomislila je… Osetila je kako se pali vatra u njenom međunožju. Pođe ka ulaznim vratima u ambulantu, da proveri da li ih je zaključala. Zatim pođe ka kupatilu. Lagano ih pomeri unutra, tako da je bila na metar od Novaka. On se trže, zastade, postiđeno ju pogleda…
– Nastavi Nole. Ne prekidaj, molim te. – Samo je gledao u njenom pravcu, nije se ni pomerio. Ko paralizovan da je. Zatim se sage da podigne hlače sa poda, da ih uzvuče uz noge, u nameri da ode… Milica mu priđe. – Kuda ćeš ti… Nigde ti ne ideš. – Kleknu ispred njega. Uhvati ga obema šakama za pomahnitalog buzdovana… Očima ne može da veruje.
Oblizuje ga lezikom sa svih strana. Razvlači usta, koliko je moguće da bi ga stavila u usta… Nije uspela. To do sad nije videla. K’o u konja… Naježi se. Obema rukama mu ga drka. Pulsira mu batina, poskakale žile sa svih strana. Milica u međunožju sva mokra. Oseća niz butine da se cedi tečnost… Nole pruža svoje ogromne, radničke šake, ka njenim sisama.
– Smem li, samo malo da ih osetim?! – Kroz šapat prostenja. Milica samo klimnu glavom, u znak odobravanja. lagano ih oslobađa iz grudnjaka. Stiska ih, gnječi… Niz kičmu joj nervi bride. Drhte joj noge, ne može da stoji. Drži ga za prangiju obema šakama i tako ga vuče ka umivaoniku. Okreće leđa ka Novaku, zadiže suknju preko guzova, skide tange, do ispod kolena. Naguzi se ka onižem Novaku, jer bila je bar 15 centimetara viša od njega…
– Hajde Nole, sad ćeš da jebeš, nakon pet godina…
Podobro se natrtila, da bi mu koliko toliko bila u njegovoj visini. Prošaputa drhtavim glasom, povremeno zastenjavši:
– Nole, polako ulazi, nemoj me razderati, ogroman ti je. Je l’ obećavaš da nećeš?
– Dobro. Ja ću ga samo glavićem nanijeti, a ti se polako navlači kako ti godi.
– Kakav glavić, to je ko dečija glavica. – Prošaputala je Milica… – Polakoooo… a jojjjj … Polako čoveče, boliiii…
Uspio je nekako ubaciti glavić, Milica se zgrčila… Onda se lagano meškoljila ispred njega, pomerajući se ka Novakovom međunožju. Imala je osećaj da je natiče na ražanj. Trajalo je to nekoliko minuta, dok mu je dosegla tako da je osetila njegova jaja kako joj dodiruju guzove… Pomerala se sad lagano, gore-dole, od Novaka, ka Novaku. Vaginalni prostor je bio sve prostraniji i širi. Ubrzavao je Nole, ščepao ju je šačurinama za bokove i zabijao se u Milicu, sad sve brže… Ječala je Milica, pa bi zacvilila, k’o mačka, kad joj stanu na rep… Pa zaroktala k’o svinja tek oprašena…
– Aaaaahhhh, a jojjjj meni… šta mi to radišššš… Ahhhhh… Jojjjjj Božžžeeee… Tooooo… Aaaaa jojjjjjj… Neeeee nemoj jošššš da svršiš… Neeeee… hoću ga dugggggooooo u meniiii… aaaahhhh….. Tako… Tuci meeeee, tuci meeeee po guzovimaaaaa. Molimmmm teeee….
Iznenadio se Novak, no poslušao ju je… Povremeno bi je klepio šačurdama, po golim guzovima. Baš bi to odjeknulo… Kad god bi je udario sručio bi se u nju svom žestinom Milica bi se zgrčila, savila se u poluluk… Jauknula bi, sladostrasno. Strasno Novakovo saletanje, naticanje Milice, njeno grčenje, podvrskivanje trajalo je bar petnaest ili i više minuta. Izgubila je uvid u vreme. Samo se sladila. Bila je nenadano jebana kao nikada. Osetila je da je Novak blizu, stenjući prošaputa:
– Puni meeeee , ne vadiiii gaaaa… Hoću gaaaa… hoću osetiti mlaz kako meeee punisššš… Puniiiii meeee….
Znala je da je trudna, želela ga je u sebi do kraja. Da oseti njegovo svršavanje. Njegova grčenja, ubadanja u nju… Stisnuo ju je šakama za bokove. Njena koža mu je u njegovim rukama. Silovito ju je navlačio… Zabijao bi se do jaja… Jaukala je svaki put kad bi joj ga ljuljnuo do baldžaka. Zastenjao je, pa zaarlaukao bi k’o bik, koji riče na kravu, koja čeka da ju oplodi. Šikljao je topao mlaz sperme u njenu nutrinu… Zgrčila se… Krv joj suknu u glavu… Podkožno joj zagmiza hiljadu zmija… da bi strašan urlik iz nje izleteo….
– Aaaaahhhhhhhhh… – Sva se ukočila… Ostali su tako minutima pripijeni. Ona leži sisama prilepljena na umivaoniku, Novak na njoj…
Ostali bi tako još, da se nije začulo kucanje o prozor šibera na ulaznim vratima. Iako malaksala i sva mokra od znoja, na brzinu je podigla gaćice, spustila suknju, vratila sise u grudnjak i popravila malo kosu… Novaku je rekla da ne izlazi nikako dok ga ne pozove. Izašla je. Ispred je bilo njih četvoro, sestra i trojica iz hitne. Dovezli povređenog iz udesa. Zaprimila je papire i naredila da ga voze na hirurgiju. Otišli su…
Prišla je kupatilu. Tiho pokucala. Nole joj otključa vrata, obukao se i sede na kadu. Oborio je glavu dole, gleda u patos od srama. U isto vreme i presrećan. U šes’et i drugoj jebati ženu u dva’est petoj, uz to još i medicinsku sestru… San… Neverovatan san… Prišla mu je i pogladila ga po kosi. Podigao se. Stajao je ispred nje. Spustila je ruku, da mu pogladi prangiju. Iznenadila se, bio je k’o pendrek. U erekciji…
– Ahhhhh mili mojjjj… Ti bi još?!? Drugi put, drugi put. Sad moraš Nole ići. Nikom ni reč o ovome. Doznam li da si ikom rekao, ubiću te… Ne šalim se. Udata sam i trudna drugim detetom. – Zagledala ga je strogo u oči. Blago mu se osmehnula, kad je napuštao ambulantu….
– Ne brini… hvala ti do neba. Pet godina nisam ga nigde umočio. Mučim ga godinama drkajući ga samo… – Pokupio je čaršave i peškire i otišao je… Zavalila se u fotelju. Sklopila oči… Uzdahnula je…
– Ahhhhh kakav sex… vidi ti matorog, ko bi rekao kakva prangija u tako zdepastom čoveku…
Prošlo je petnaestak dana. Sa dobrom prijateljicom, na čiju obavest se uspela i zaposliti u bolnicu, zadesila se u noćnoj smeni. U dosadi, bez nekog posla, bilo je mirno, o svemu su pričali. Poverila joj je slučaj sa Novakom. Ispričala joj je sve u detalje. Rekla joj je da je trudna i da je zato odlučila da to uradi. Kako je zatrudnila ima stalnu želju za sexom… Zamolila ju je da nikome ni reč o ovome. Dala joj je reč da neće.
Prošla su dva meseca, ponovo je dobila sedmicu noćne smene. Tri noći je bila sa još jednom sestrom. Oko pola tri po ponoći ona ode na sprat spavati. Reče da ju zove ako bude posla. Kunjala je na ležaju… Malo sklopi oči pa se probudi. Tako zaspala, začu kucanje na šiber. Pogleda, vidi Novaka. Izvini joj se što ju je probudio. Upita ju da li bi popili kafu.
– Svakako da bih Nole, uđi!
Popili su kafu. Otišli u kupatilo i ponovili sve kao prošli put… Osmeh i zadovoljstvo su joj gospodarili licem. Polazeći, Nole joj se zahvali.
– Sad znam da si ti rekla još nekome za nas!
– Daj, ne lupaj, kom bi!? Ja sam udata žena. Jesi li ti normalan!?
– Ma, posle dve sedmice od onomad, dođe mi u vešeraj sestra Gospava. Malo posedismo. Ona me sčepa za mališu i poče ga masirati… Druge noći dođe i Mira… Znaš ona udata, što joj je sin kod nas bio na doktirskoj praksi… – Zabezeknula se Milica… Gleda ga, ne trepće…
– Znači Nole, varaš me sa drugima? – On se zacrveneo, a Milica ga poljubi u obraz! – De, šalim se. Samo, nemoj me zapostaviti, Novače. Inače, odseći ću ti ga. Jes’ čuo!?
Retko je ona dežurala, samo kad su slave i vreme godišnjih odmora. Tad bi bila sa ostalim „dnevnim“ sestrama bi menjala smenske sestre. Danju je povremeno viđala Novaka. Tad bi je stres prožeo telom. Uhhhhh kako bih se pojebala… No, to je danju nemoguće.