Milicina ispovest: Mama i komšija Pera
Jednom u popodnevnoj smeni, negde pred veče, razbolela se nastavnica hemije, tako da zadnja dva časa nije imala, požurila je kući. Ušla je u kuću, izula patike, odložila torbu u svoju sobu i pošla dugim hodnikom u pravcu kupatila, da opere ruke. Prolazeći pored mamine spavaće sobe, čula je kako njena mama uzdiše, a zatim i njeno podvriskivanje:
– To… toooo, Peroooo, tako… tako mili moj… toooo… – Čulo se neko lupkanje, kao telo o telo, i nekakva nedefinisana pomeranja kreveta. Mešali su se uzdasi. Vrata su bila otškrinuta pet-šast centimetara. Naslonila je glavu i provirila. Videla je majku kako kleči na ivici kreveta, zadignute suknje preko guzova, i komšijinu golu guzicu, sa farmericama, koje su skliznule niz noge do gležnjeva na pod, kako seva. Obe ruke su mu na maminim bokovima, šakama je navlači ka sebi, a majka stenje i blagosilja ga povicima: – Tooooo Peroooo, toooo mili… jačeeee, nabijajjjj meeee… Toooo mili…
Pero bi najednom zastao, uhvatio je mamu za kosu, povukao ju je ka sebi. Sad je videla mamu licem. Povukla se malo u stranu, da je mama ne vidi. Potom bi ponovo začkiljila okom ka otvoru između vrata i štoka. Mama je držala u obe šake debelu batinu, možda malo užu nego li je ručni mlin za kafu. Imao je na vrhu glavić, kao osrednju glavicu crvenog luka, onakav kakav je ranije maštala da izgleda, a do tad nikad uživo nije videla. Oblizala je majka glavić, pa bi zinula, stavivši ga između usana. Gotovo je jauknula, kad joj je komšija Pero nabio unutra u usta do jaja, trzajem guzicom napred, gurnuo ga je. Zagrcnula se… Komšija se zabijao u mamina usta, trzajući se napred-nazad, držeći mamu za glavu i tako je navlačio na nabreklu prangiju. Mama je krkljala i gotovo se gušeći, stenjala…
Potom ga je mama izvadila, poljubila i vrhom jezika razmakla prorez na vrhu, otvor glavića. Okrenula se i ponovo na ivicu kreveta se naguzila. Pero ju je potapšao po desnom guzu, levom rukom je razmicao usmine mokre joj i malene, naslonio glavicu između, trznuo okruglim i velikim guzovima i sručio se u mamu, uz njen prigušen vrisak.. Zastenjala je:
– Ahhhh, Pero mojjjjj… Razbij meeee… Jebi me Peroooo, ahhhhh samo tako… Jačeeee, deri me Peroooo, udrime po guzi, ahhhh miliii mojjjj…
Komšija je samo stenjao i cepao mamu, zabijao se u nju i šamarao je po, sad već crvenoj, od šamaranja, guzi…
– Jesi li ga poželela, kurviceeee, aaaa? – Stenjao je i kroz zube govorio joj je…
– Jesam, miliii, jesam… ahhhh… Takooo…ahhh to miliiii… – Stenjala je i podvriskivala mama, sva razjarena.
– Pa, kako si ga poželela, bio ti je Blagiša skoro, mislim prekjuče…? – Promrlja Pero uzdihan…
– Niko, niko, moj Peroooo, ahhhh… ahhhh… Niko ne jebe kao ti… Toooooo… tako me navuci… takooooo ahhhh mili toooo… – Slušala je Milica, jecala je mama.
Stajala je nepomično i gledala prizor. Nije znala šta da radi. Napaljena, sva mokra, curila joj je tečnost niz unutrašnju stranu bedara. Bes i strast su joj se izmešali… Neverica joj je u očima. Ne veruje šta vidi! Ipak je zavukla prste u gaćice. Raširila je usmine i pustila dva prsta unutra. Brzo je svršila, jedva suzdržavajući se da ne krikne. Osećala je idalje bes i ljutnju. Besna i ljuta na oboje, na majku, za koju je do tad mislila da je svetica, da voli njenog tatu, da ga mesecima verno čeka, a na komšiju Peru, jer ju je „varao” sa kim, sa njenom majkom…
Tresnula je vratima od kupatila. Učinila je to namerno, jer ih je htela prekinuti. Ubrzo potom začula je ubrzane korake hodnikom ka izlaznim vratima i tihi šapat… Nije razumela ni reč…
Kad bi ušla u dnevnu sobu, majka je bila u kuhinji, radeći nešto i pitala bi je, kao da ništa nije bilo:
– Stigla si kćeri. Nisam te čula, pravim tvoje omiljene puslice. Znam da ih obožavaš. Idi peri ruke pa da jedeš nešto, dok puslice budu gotove…
Seda za stol i posmatra majku. Primetila je kod nje zadovoljstvo na licu, kojem je dominiralo blago crvenilo, tiho je pevušila. Pitala se – da li zna da ju je gledala kako je komšija Pero navlači na prangiju…
Više o komšiji nije maštala.
(Raka)