Platonska ljubav i drkanje na mjesečini
Registrovani korisnici ne vide reklame
Za vrijeme studija odlučim da se intenzivno bavim sportom. Aljkav u sportskim disciplinama, povjerim se prijatelju, vatrenom sportašu, studentu biologije da zajedno treniramo. U početku nalazimo se dva puta tjedno ali ubrzo gotovo svaki drugi dan šaljemo si poruke i pred večer se nalazimo. Ali na mjesečini sam završio sa drugim tipom…
Marc ima sve moguće kartice tako da bez problema ulazimo u bilo koje vrijeme, na bilo koji teren i u bilo koju dvoranu. Imponira mi njegovo prisustvo jer ne samo što je prirodno atletski nabijen već čitava njegova pojava impresionira, bilo muško ili žensko. Nije za čudit. Ispod sasvim obične obleke mišići mu izbijaju, šavovi pucaju a i njegova izuzetna muženost i šarm privlače svačiju pažnju. Gotovo da se i ja osjećam isto toliko sexi kao i on samim tim što sam u njegovom društvu.
Već od samog početka, nakon treninga, čudnovato ali istinito, on i ja se uvijek nađemo sami pod tušem. Goli i jedan naspram drugog. Promatram ga kradom dok sapuna i ispire znojavo tjelo. Dobro sam građen ali Marc ispod kože nema niti jedan višak grama sala. Osim toga izgleda kao da se nikad u životu nije izložio suncu. Koža mu bijela poput mlijeka. Kurac uvijek polunadignut, glavić presvučen debelom kožurinom. Dok šacam njegove super dlakave noge sa jakim bedrima i listovima dođe mi da popizdim. Želim mu lizat stopala, ljubit svaki centimetar njegovog tijela al svaki put se okrenem da sakrijem moje uzbuđenje i nadignutu kitu.
Interesantno, kad se poslije tuširanja vratimo u svlačionicu, ko da padne s neba pojavi se menađer nekog nogometnog tima koji kao i mi trenira svoju ekipu u večernje sate. Samo što se, nažalost, presvlače u svlačioni pored naše i samo Bernard s nama dijeli svlačionu.
Bernard i Marc se očito dobro poznaju. Iako očigledno Bernard nije više student zaključim po karakteru i građi da je prešo tridesetu. Također po vrlo srdačnim pozdravima, po njiihovom tapšanju po ramenima i kad tu i tamo jedan drugog peškirom opale po guzovima očito je da su prilično bliski. Šale se kako treba organizirat takmićenje tko ima najbolju bulju na terenu. Malo sam iznenađen što Bernard čim uđe u svlačionu skida se do gola, al ne ide pod tuš več se muva između klupa. Nonšalatno razgovara sa Marcom o utakmicama, plasmanom klubova, ligama i za moj pojam svakodnevnim gluparijama. U tom „muškom” ambijentu vidim da me unatoč izvjesnoj rezerviranosti ozbiljno šaca dok se gol brišem i oblačim. Svjestan sam da privlačim pažnju iznad svega i da su sve te priče njegov blef dok me šaca.
Naviknut sam da mnogi bleje u mene jer se oblačim po zadnjoj modi. Foliram strogi muški sportski stil. Svaki detalj izabirem pažljivo ali nisam neka picajzla. Tu i tamo volim kad je nešto na meni odkačeno, neuredno, kad odskače čak prostački. vulgarno al provokantno odmjereno. Takav sam i sa muškarcma. Moj momak ne mora biti ni glumac ni maneken. Čak ako je i ružan, gadljiv i odvratan ako mi se digne, dobar je znak. Idem s njim i prepuštam se. Bernard očito ponosan dok pokazuje svoju glomaznu mišičavu tjelesinu tu i tamo nateže si jaja, promeškolji dobar komad kurčine ko iz dosade. Kao da je to najnormalnija stvar u sportskom, muškom svijetu. Ostaje gol čitavo vrijeme dok se mi oblačimo.
Jednog dana dolazim na trening ali kad stignem u svlačionu u zadnji čas Marc mi šalje SMS da ne može doći. Uputi me nek se obratim Bernardu, ako je tamo i da, ako želim, da se s njim skompam i treniram pod njegovim vodstvom. Tako izađem na nogometno igralište i pridružim se Bernardovoj ekipi. Upitam da li se mogu uključit. Objasnim da sam truba u nogometu ali da ću dati sve od sebe. Naravno ko da sam neka pička kažu mi da može ako zauzmem gol. Malo se nećkam. Neću valjda riskirat da se matorci iživljavaju i ispucavaju na mene jer sam novajlija. Na sreću, Bernard mi priskoci i ljubazno me predstavi:
– Ej Zlatane! Tu sam! Nema da brineš. Dečki su OK. Dobrodošao. Fiksiraj se na loptu… ljepotane! – Boksne me u rame i namigne. Iznenadim se što je zapamtio kako se zovem. Ali kad me zagrli prijateljski i hitro pomiluje po licu uputivši mi dubok vatreni pogled opustim se i utrčim pred gol.
Tekma je prošla tako nekako. Izvuko sam se da me nisu upucali ko zadnjeg debila. Dvojica iz ekipe za koju sam branio u znak zahvalnosti familijarno ali snažno muški me opale me po guzovima. Samo jedan, iz protivničke ekipe, prilično grub, ratoboran, masivan i malo debeljuškast agresivnim tonom mi šapne:
– Znam ja tko si! – Slegnem ramenima:
– Pričam ti priču. Puši kurac! – Odbrusim drsko.
Istovremeno Bernard me pozove na drugi kraj igrališta i predloži da se malo prošetamo da se ohladimo. Prihvatim ali uzbuđen zbog incidenta sa debeljucom zbunjen trabunjam razno razne gluposti. Kad se udaljimo od igrališta osvjetljenog reflektorima našavši se u mraku prekine me:
– Hočeš da se okupamo? Zajedno ti i ja. Zabranjeno je, u rijeci ima opasnih virova ali znam jedno mjesto gdje postoji pješčani sprud. Nema frke, a i tko će nas vidjeti osim mjeseca?
Njegovo „zajedno, ti ja” odzvoni mi u ušima…
Paklena vručina, nema šta. Očaran pozivom prihvačam. Kako da odolim? Maštam o njemu već neko vrijeme kako se volimo. Večeras ko u bajci poziva me na kupanje na mjesečini. Gutam knedle. Odjednom zgrabi me za ruku, povuče k sebi i počnemo divljački trčati uz nasip prema rjeci. Nakon dobrog kilometra uzdihani ko aždaje Bernard mi da znak da stanemo. Ko dva luđaka koji su izgubili pamet u vreloj ljetnoj noći nađemo se ispred pješčanog spruda, ispod mosta. Blago osvjetljenje punog mjeseca čini svoje. Bernard udahne duboko, napuni grudni koš i izdere se divljački:
– Meseče, meseče! Dupe sunčevo, sej, što ne greješ! – Obojica prasnemo u gromoglasan smjeh.
Pun mjesec nas izluđuje. Zurim u njegove mišice opčinjen njegovom pojavom. Najednom više se ne plašim što misliti o meni. Osjećam da sam na pravom mjestu i da timing čini svoje. Bernard mi se obrati:
– Daj skini se! Idemo u vodu! Ne boj se! Skupa smo. – U tren oka svuče svoj šorc, majicu, čarape i patike. Slijedim ga nečkajući se jer čim ga ugledam golog, snažnog ko životinju digne mi se i ukruti ko daska. Mahinalno stavim ruku da pokrijem. Bernard primjeti: – Što? Sad se stidiš? Pa to je normalno po ovakoj vručini. Daj, idemo u vodu da se rashladimo. Inače i moj će eksplodirat! A onda derane, bolje da te nema!
Započeli smo našu igru na mjesečini…
Zgrabi me za ruku, privuče k sebi i budući da je veći i snažniji uhvati me za butine, podigne i privuče uz sebe. Prirodno zagrlim ga oko vrata. Moj nadignut vatreni kuronja priljubi se uz njegove sise bez pardona. Kao u transu pustim nek me nosi. Čim me obgrli usne nam se spoje. Grizem i sišem mu jezik. Prosto kao da jedan drugom želimo otkinut jezičine. Balavimo i grizemo si usne. Vučem ga za uši, čupamo kosu jedan drugom te se vrtoglavo strovalimo u vodu. Ma nek nas voda nosi! Nek nas vrag odnese u beskraj. Prepuštam se i sve što želim jest da se ljubimo tako do besvjesti.
Kad se nađemo u vrtlogu rijeke u dubini do njegovih prsa, meni voda dostiže gotovo do grla. Uhvati me za ruku i izvuče u plićak.
– Ne idemo dublje, opasno je! Želim te zadržati. – Prčakamo se po pličaku, špricamo vodom jedan drugog ko klinci. Oštar rječni pjesak, čini se, postao je nježan ko svila. U tom ludiranju i njemu se digo. Zgrabim negovu komadinu. Grub žilav kurac, ne toliko velik al čvrst, masivan i oštar ko bodež. Grubo ga stegnem i on mene. Silovito natežemo jedan drugom, drkamo ko životinje i ljubimo se dok iznad nas struja vozila na mjesečini.
Uz buku motora vičemo jedan drugom:
– Volim te!
– Volim teeee!
Izmrcvareni, umorni od nogoša, nesnosne sparine, valjanja po pijesku i urlanja, još uvijek nadignutih kuraca, zagrljeni, zaljepljeni nakon svršavanja ostanemo tako neko vrijeme ležati u tišini. Gledamo se ko da se nikad nismo vidjeli. Bernard ustane, uputi se ka rijeci, perući se pozove me:
– Ostanimo na tome. Je l’ može? – Presretan što večeras ne traži da mu budem drolja, pička, kurva… bulja za karanje.
Poljubimo se kratko gledajući se duboko u oči. Približavajuci se stadionu obrati mi se ozbiljno:
– Možda nemamo šanse, ali volio bih, ako se slažeš da ostanemo nerazdvojni. – Klimnem glavom:
– I ja želim.
Zagrli me čvrsto, gotovo da me zgnjeći i tako uđemo u svlačionu. Zguram sportsku odjeću u torbu, ostanem u gačicama i dokoljenkam navučem moje moto čizme i uputim se ka izlazu. Bernard me pogleda zbunjeno:
– Ponudio bih ti da te odvezem, al očio ti si na motoru. Jest da je sparno al valjda nećeš tako u grad?
– Nemaj brige – uhvatim kacigu i iz torbe izvučem kožni kombi i pođem na parking. Dok navlačim na golo tijelo moj „opasni” kožni kombinezon unatoč vručini, nikad se ne zna, on se prblibliži svom BMW kabrioletu. Model od kog mi stane mozak.
– A ovo je moja „beštija“. – Bernard mi da kopliment rekavši da voli hrabre dečke.
– A ja iskusne trenere. – Iskezimo se jedan drugom. Pomalo pičkasto ga gledam, prije nego li navučem crnu space kacigu i zajašim moj “Versus 650”.
Hladnokrvno, ko da se radi o zadnjoj krntiji, Bernard uskoči u svoj cab i pričeka dok ne startam. Slijedi me čitavim putom do ulaza u parking u podnožju moje zgrade. Da mi znak farovima. Zastanem, okrenem se i skinem kacigu.
Mahne mi rukom, napuči usne u znak poljubca. Odgovorim istom gestom. Zatim uz roktanje savršene mašine nestane iza čoška.
dicker92200
Registrovani korisnici ne vide reklame
