Samo što sam legla u krevet, navukla pokrivač, kad mi je zazvonio mobitel. Pogledam u ekran – ah naravno Ana. Bivša kolegica i suprotnost od mene u gotovo svakom pogledu: glasna tamo gdje sam ja tiha, divlja gdje sam ja uspavana. Takođe, voli devojke. Ja volim momke u svom krevetu. Nije da ih je bilo u posljednje vrijeme ili sveukupno – povremeni seks je kompliciran kad sve morate planirati unaprijed kao ja. Pa da, prilično smo različite.

– Zdravo? – Javim se, ono, sa upitnim tonom.
– To sam ja Ana! – Viče zbog buke muzike i glasnog čavrljanja u pozadini.
– Znam da si to ti, ali ZAŠTO me zoveš u ovo doba noći?
– Ja sam u Pelikanu i ovdje svira nevjerojatni nekakav bend. Trebala bi doći!
– Ana, u krevetu sam. Prošlo je devet!
– Lukeria, šališ li se? Subota je navečer. I to je, otprilike, dvije minute nakon devet. Napolju još nije ni mrak. Znaš ljeto je? Uživaš li ti ikada u vikendu? Jesi li čula za te stvari? – Ne odgovaram. Tehnički je tačna. – Hajde Lukeria. Odlično znam da ti je stan udaljen najviše tri ulice. Ustani. Obuci se. Dovedi dupe ovamo. Želim da te vidim. I želim da se zabaviš!
– Šta bih uopće obukla? – Već osjećam tjeskobu, nisam ovo planirala.
– Oh, imaš li još uvijek onu malu haljinu s cvjetovima? Ona ljetna s lepršavom vrstom suknje?
– Da, imam.
– Obuci to. Super je. Također ima jednostavan pristup ako neko želi ući ispod suknje!
– Ana! Kao da ću upoznati nekog tipa i samo… što… preokrenuti suknju?
– Zašto pretpostavljaš da bi to bio momak?
– Ana!
– Dobro. Bože kakva si. USTAJ IZ KREVETA. Izazivam te.
– Dobro, ustajem. Dolazim za petnaest minuta. Ako nađem nešto za odjeću.
– Nosi haljinu. Preskoči gaćice!
– Ana!

Ali ona je već spustila slušalicu dok sam vikala njezino ime. Gola gola haljina – možda bi Ana mogla nešto i učiniti (i zapravo bi učinila), ali na sebi ću imati gaćice. Bilo mi je potrebno malo više od petnaest minuta dok sam pronašla haljinu s cvjetovima, onda se skontam koje cipele obući, popravim kosu i prošetam nekoliko ulica do Pelikana.

Čujem muziku na pola ulice, duboki zadimljeni glas pjevača. Lijepa je topla noć, a zalazeće ljetno sunce je ružičasto i narančasto na nebu na zapadu. U redu – mislim u sebi, pa izlazak je možda bila i dobra ideja. Ispod potplata cipela osjećam vrućinu popločanih pločnika – ostatke još jednog užarenog avgustovskog dana. Osjećam se dobro i želim da se opustim.

Svezala sam kosu u rep ali u posljednjem trenutku je povučem, razmišljajući o svim vremenima tokom godina koje mi je Ana predlagala da je spustim. Ona misli da to izgleda sjajno ali uvijek se bojim da će izgledati neuredno i vjetrovito. Da, tačno, ona uvijek odgovori na moju zabrinutost. To nazivamo upravo raščupanom kosom. Izgleda dobro. Provučem prste kroz kosu i nasmiješim se razmišljajući o tome. Nedostajala mi je Ana jer je već neko vrijeme nisam vidjela. Ko zna, možda večeras upoznam nekoga seksi? Moglo bi se dogoditi.

– Lukeria! – Čujem Anin glas preko muzike prije nego što je ugledah. Kad me je zagrlila to vam je ona vrsta zagrljaja koji istiskuje zrak iz vas, pun entuzijazma i naklonosti.
– Zdravo. Dakle, izvukla si me ovdje, hoćeš li mi odmah kupiti piće?
– Zar ne bi trebalo biti obrnuto? Kupiš ti meni piće za izvlačenje tvog dupeta iz stana i pružanje sjajne subotnje večeri?
– Pa, još ne znam da li će baš biti sjajno, zar ne? – Ana zadiže obrve.
– Sa mnom si, dušo. NARAVNO da će ti biti sjajno – odozdo. – Podiže čašu na usne i iskapi je u jednom gutljaju. Još uvijek držim svoju u rukama pokušavajući dešifrovati njene riječi. Ana je mnogo puta u šali flertovala sa mnom – više na način da me natjera da pocrvenim ili da mi izmami osmijeh. Ali komentar odozdo rečen je drugačijim tonom: ozbiljan i intenzivan. – Šta? Hoćeš li to popiti ili ja moram i tvoje? govori mi to dok mi se smije. Odvuče me do šanka, naredi dva pića nečega i doda mi jedan.
– Do dna? – Upitah je ono nesigurnim tonom. Nasmijem se i pokušala sam sasuti u jednom gutljaju.

Loša ideja. Liker mi pogodi stražnji dio grla i ja se na trenutak zakašljem, bilo je poput vatre koja se spustila u moja pluća. Ana se cereka, trlja me po leđima i hvata me za ruku.

– Hajde, imam nekoliko prijatelja za stolom pozadi. Možemo sjediti – kaže ona.

Slegnem ramenima i slijedim je do stola krećući se kroz znojnu gomilu plesača. Dva sata kasnije stekla sam desetak novih prijatelja, a koji su svi izgleda već čuli za Aninu najbolju prijateljicu. Rekli su mi da sam tako krasna kao što je Ana i rekla i da su svi toliko uzbuđeni što me konačno upoznaju. Kad su mi rekli te stvari, uspostavim kratak kontakt očima s Anom. Ona se smiješi i sliježe ramenima, izgleda gotovo sramežljivo – emocija koju nikad prije nisam vidila na njoj.

Na kraju se nagnem k njoj i šapnem joj na uho:
– Kako to da imam takav klub fanova? Svi znaju ko sam!
– Šta da kažem, sviđaš mi se. Dakle, pretpostavljam da puno pričam o tebi. Nedostajala si mi. Ne znam, Lukeria. Možda je to moja neuzvraćena simpatija – što te više ne mogu imati, to mi sve više želim?
– Zaljubljena si u mene? Smiješno.
– Šališ se? – reče ona, naboranog čela. Ne znam što bih joj rekla, pa samo šutim. – Lukeria, stvarno. Nikad nisi pomislila da me nekako… ne znam… privlačiš? Pretjeranu pažnju? Zainteresiranost?
– Hmmm. Ne. – Počinjem se osjećati kao idiot. Pitam se je li bilo nešto očigledno sve ovo vrijeme što sam propustila?
– Željela sam te poljubiti prvog dana kad sam te upoznala, Lukeria. I tako svaki dan od tada.
– Stvarno? – Shvaćam da mi se ruka podigla do usta nakon što je rekla:
– Poljubi… – Spuštam ruku natrag u krilo što brže mogu. – Da, stvarno – kaže ona. – Pazi, u redu je – znam da ti se ne sviđaju djevojke. Ali da ti se sviđaju, vjeruj da bih sve uradila da te odvedem u svoj krevet.

Po izrazu njenog lica mogu reći da je popila nekoliko pića i vjerovatno će zbog toga biti iskrenija nego inače. Ipak, nemam pojma šta da kažem. Nikad mi se nije dogodilo da bih imala stvarnog interesa da me zavede. Ili šta bismo zapravo uradili da me ubaci u svoj krevet.

Odjednom shvatim da se uzbuđujem i zateknem samu sebe u razmišljanju o… seksu… s Annie?

– O bože – izgovorim to tiho. Ana me pogleda.
– „O bože”, šta? – Odmahujem glavom. Ništa. Sranje. – Lukeria, šta? Na šta misliš? – Pokušavam pronaći prave riječi ali usta mi se samo otvore i zatvore nekoliko puta. Konačno, skupim koncetracije da nešto ispljunem.
– Zašto nikad ništa nisi rekla?

Ana se glasno zasmija, zabacujući glavu. Kad je to učinila, primijetim kako joj se majica bez rukava proteže preko grudi. Njene grudi? Zašto primećujem njene grudi? Ali sada kad jesam, ne mogu ih ne primijetiti. Manje su od mojih, više ono vesele što bi se reklo na neki način dok moje nisu takve. Uvijek ih je nazivala svojim „sportskim štenadima”, sad vidim i zašto. Sportske jesu, kompaktne ali pune.

Bradavice joj se naprežu uz grudnjak, dovoljno snažno da kroz obloge tkanine se mogu vidjeti obrisi. Odjednom ih poželim dodirnuti, samo joj stavim ruke na vanjsku stranu košulje i osjetim izbočine njenih bradavica kroz mekani pamuk. Odvlačim pogled dok se ona prestaje smijati.

– Lukeria, nekako, i jesam ti rekla. Milion puta, ali jednostavno nikad nisi shvatila. Znaš li da kažu da je seksualnost poput vage? Svi su negdje na vagi. Pretpostavljam da si možda od onih ljudi koji su zaista uistinu visoko na hiper-heteroseksualnom kraju. Jesi li ikada maštala o ženi?

Slegnem ramenima. Nisam baš, ne u tradicionalnom smislu te riječi. Ali znam da puno primjećujem druge žene. Primjećujem oblik noge u podzemnoj željeznici ili glatku kožu golih leđa u nisko prebačenoj haljini u redu ispred sebe u trgovini. Primjećujem žene oko sebe, njihov parfem ili odjeću ili način hodanja. – Primjećuješ li možda stvari na njima koje imam i sama? Nije… znaš ono… žudnja za njima? Je li? – Još uvijek me gleda i čeka odgovor. – Pa, jesi li?

– Ne baš, ali…
– Pa, eto vidiš, sve je to dobro. Moja zaljubljenost u curu morat će ostati neuzvraćena još malo vremena… Hej, možda je tvoje „ja” iz alternativnog svemira je lezbijka u drugoj dimenziji i mogla bi je upoznati i provesti ostatak ljeta radeći joj slatke stvari! – To govori kroz smijeh, zadirkujući, a sekundu kasnije, njen prijatelj Dejan sjeo je preko puta nje s još jednom pivom, i oni su odjednom zauzeti, razgovarajući o nekom projektu na poslu.

To je šansa za mene da samo sjedim i šutim. Gledaj. Uhvati moj mozak, dio mog tijela. Usta su mi se sušila, ne mogu prestati stiskati noge i osjećam da se mokrim u gaćicama. Ne simbolično, kao ono – sjećam se tako uzbuđeno da postajem mokra, već stvarno, stvarna vlažnost koja vlaži moje gaćice – dovoljno da se pitam hoće li proći kroz suknju ispod mene do klupe ispod. Ne mogu prestati gledati Anina usta i šunjati pogled na njezine grudi. Kad govori, maše rukama i odjednom zamišljam kako rukama obuhvaća moje grudi, stišće i kako joj se usta spuštaju preko moje bradavice.

– Moram ići, kažem odjednom, preglasno. Svi se okreću prema meni. Ana izgleda zbunjeno i tužno.
– Šta? Zašto? Ne, ostani.
– Ja… samo… ja… – zamuckujem i zvučim glupo. Moram ići, ja samo – Čak ni rečenicu ne dovršim, već se okrenem i proguram se kroz gomilu natrag do ulaznih vrata. Kad izletim na pločnik, hladni noćni zrak udari mi u lice i shvatim koliko mi je vruće, kako brzo kuca moje srce.

Moram kući. Vratiti se kući i ići spavati. To je ono što moram učiniti. Počinjem hodati ulicom, buka benda se smanjuje kako se odmičem od Pelikana, sve dok ne skrenem iza ugla i gotovo je više uopće ne čujem. Još par ulica do mene i mogu se istuširati, popiti šolju čaja i otići spavati.

Tuš. Slika Ane pod mojim tušem, gola, mokra, odjednom mi padne na pamet. Šta? Odakle ovo dolazi? O, bože, ona u mojoj mašti izgleda tako dobro. Ne želim razmišljati o ovome, ali ne mogu prestati razmišljati o tome.

– Lukeria – mislim da je Ana u mojoj mašti izgovorila moje ime. Ali nije. Ana je stvarno, prati me. – Lukeria, kaže ona opet, ne preglasno – kasno je u noć, a apartmani s otvorenim prozorima su posvuda.
– Dobro sam! Kažem i nastavljam hodati.
– Lukeria, stani. U redu je. Dobro sam. Lukeria, stani! – Kad to uzviknu, čvrsto i ozbiljno, odmah sam zastala, stojim mirno na pločniku. – Jesam li te izbezumila? Žao mi je. Nisam trebala sve to reći. To sam samo ja. Znaš me, pričam stvari. Ne želim da odeš jer sam rekla nešto što ti se nije svidjelo. – Gleda me čekajući odgovor. – Lukeria, hajde. Reci nešto. – Promrmljam nešto tihog glasa. – Šta? Nisam te čula.
– Rekla sam: „Nije da mi se nije svidjelo to što si rekla”.
– Oh, u redu. Pa, to je… dobro?
– Svidjelo mi se.

Sad je red na Ani da nema riječi, zuri u mene pet sekundi, a zatim deset. Ne odvraćam pogled, gledam je ravno u oči.

– Reci mi konkretno – kaže ona.
– Svidjelo mi se što si rekla. O… zavođenju mene. – Ponovo me gleda, bez izraza lica, nekoliko sekundi. Tada joj oči potamne, kapci joj se spuste. Da je ne poznajem tako dobro, bila bih gotovo pomalo nervozna koliko ozbiljno izgleda.
– Tačno. Idemo. – Uhvati me za ruku, čvrsto me uhvati i povuče me pored sebe. Hodamo brzo, u tišini, do preostalog bloka do mog stana i kako se približavamo ulaznim vratima, ona poseže rukom. – Daj mi svoje ključeve – kaže ona.
– Da – bez pitanja. Otključava ulazna vrata i penjemo se uz stepenice do mog stana. Ona stavlja ključ u vrata, okreće se i zatim zastaje.
– Lukeria, jesi li sigurna? – Oklijevam djelić sekunde, a zatim:
– Da. Sigurna sam. Ana, sigurna sam. – Gurnu vrata i povuče me unutra.

Ana čvrsto zatvori vrata za nama, zaključa i zakači lanac. Mrak je – samo dodir svjetlosti dopire do nas od jedne lampe koju sam ostavila upaljenu u spavaćoj sobi niz hodnik. Tišina u stanu gotovo je šokantna nakon buke vani, ali sada iza zatvorenih vrata, više se ne mičući, čujem samo naš užurbani dah protiv tišine.

Naslonim se na zid, gledam dole u svoje noge, ruke iza sebe, osjećam se stidljivo nego što sam se ikad bila prije. Čini se kao vječnost prije nego što se Ana konačno okrenu prema meni. Malo sagne glavu da mi uhvati pogled i stavi mi ruku na bradu, naginjući moje lice prema sebi. Ne mogu natjerati usta da rade, pa samo klimam glavom. Iznova i iznova, poput igračke s lepršavom glavom na haubi automobila. Na kraju šapnem:
– Da, sigurna sam. Sigurno.

Ona se malo nasmiješi i pogleda me u oči, kao da još jednom provjerava da li ću biti sigurna. Činjenica da ona odvaja vrijeme sa mnom, pazeći da budem sigurna da to želim, dvostruko me uzbudila kao prije. I dalje me samo gleda – oči joj prelaze preko mog lica, do mog vrata, i odjednom se osjećam tako nestrpljivo.

Želim da je molim da mi učini nešto – bilo šta

Ono što izlazi je kreštavo prošaptano: „Molim te”. Stenjem i osjećam kako se moje tijelo gura prema njoj.

– Molim te – opet se snalazim. Ruka joj se polako podiže, obuhvati mi jednu dojku, nježni nagovještaj stiskanja, kao da testira težinu i osjećaj u rukama. Osjećam njen dah, vruć i vlažan, na mojoj koži i naježim se.
– Isuse, Lukeria, tako se dobra – kaže ona. – Toliko te želim. Želim… Jebiga… želim da ovo bude tako dobro za tebe.
– Već je – kažem i izvijem leđa. Gurajući moju dojku dublje u njezinu ruku, a iz usta mi izmiče tihi jauk.

I to je ono što konačno uskraćuje Aninu suzdržanost: moje odobrenje. Moje tijelo se njiše prema njoj, moj jauk užitka – Molotovljev koktel koji se zapali, podstaknut godinama zamišljanja ovog trenutka. Podiže usta prema mojima i ljubi me duboko, snažno, a ruke joj se podižu s obje strane lica dok joj jezik klizi u moja usta.

Osjećam se novo i glupo, poput tinejdžerke na svom prvom plesu, nesigurna šta da radim. Ali potrebno je samo nekoliko sekundi da uhvatim ritam njenog poljupca, da se podudaram s njenim tempom, da predam svoja usta plesu njenog jezika. Osjećam kako mi diše na usne, dahćući sada, očajna.

Intuitivno, moji bokovi se guraju naprijed prema njoj i bez riječi, bez prekida poljupca, ona gura svoje koljeno naprijed i gore, provlačeći ga između mojih bedara, gurajući njime suknju moje haljine dok vrh njenog koljena ne bude uz spoj bedara. Njeno je koljeno ogoljeno zahvaljujući kratkim hlačicama koje nosi, a kad se toplina njezine kože pritisne na moje gaćice, tijelo mi podrhtava.

Ona se nagne i poljubi me u čelo. Kratki poljubac u moje usne. Blizu mog uha. Do mog vrata. Sve do moje ključne kosti. Ljuljajući me poljupcima po prsima.

– Još uvijek sigurna, Lukeria?
– O bože – uzdišem, prekidajući poljubac. – O bože, Ana… O bože.
– Jebiga, već si tako mokra. Osjećam koliko si mokra – odgovara ona. Stalno gura koljeno prema meni, a ja sam pustila da mi se težina pomakne kako bih pojačala pritisak. Otvora dugmad na prednjoj strani moje haljine, otkrivajući moj jednostavni grudnjak ispod. Njezina ruka zavuče se u haljinu, ponovno mi stisnuvši dojku.
– Ana… trebam… – Ne znam što trebam, ali ponavljam to, uvijek iznova, trljajući se o nju. – Trebam… trebam…

Iznenada povuče nogu i na trenutak ostala sam uznemirena – šta nije u redu, šta sam učinila? Ali ona me uzima za ruku i povlači za sobom niz hodnik, krećući se u moju spavaću sobu. Kad dođemo tamo, okreće me, tako da se povlačim uz krevet i sjedam na njegovu ivicu.

– Ana? Podižem pogled prema njoj, nesigurna šta da radim. Stavlja mi ruke s obje strane lica, milujući me po kosi i obrazima.
– Lukeria, toliko dugo želim ovo raditi – kaže ona. Nagne se, poljubi me u čelo. – Tako dobro mirišeš. Savršeno mirišeš. Ukusno. Nevjerovatno. – Dok to govori, lagano me odguruje, a ja se pustim da padnem unatrag na krevet. Gurnem se unatrag, preko kreveta da joj dam prostora, a ona prihvati moj pozivni znak puzeći nada mnom.

Ponovo me ljubi, i opet, prelazeći s mojih usana na moj vrat, na moje oči i natrag na moje usne iznova i iznova. Lagano se spušta nad mojim tijelom, ljubi me preko ramena do mojih grudi. Zastaje na trenutak, otkopčavajući do kraja ostatak dugmadi, potpuno otvarajući moju haljinu. Usta joj se zatvore preko jedne bradavice, kroz moj grudnjak, sisa, a ja gotovo vrisnem od dobrog osjećaja. Zaustade, zavuče prst u gornju ivicu grudnjaka i povuče ga dole kako bi razotkrio moju dojku. Polako mi liže bradavicu, zatvarajući joj topla usta. Odmah zastenjem.

Osjećam se tako dobro, instinktivno stisnem oči kako bih se što više usredotočila na taj užitak. Nastavlla je još minutu, polako me ližući i sisajući. Odjednom, osjećam kako joj se usta širom otvaraju, uvlače mi sve više dojke u usta. Kukovi mi počinju njihati, stišćem se prema njoj, i osjećam kako joj se ruka spušta između mojih nogu. O moj bože, nije mi palo na pamet da će ona to učiniti. Zamišljala sam samo jednostavne stvari, ljubljenje i dodirivanje, u vrlo kratkoj fantaziji koja mi je ušla u mozak dok sam odlazila od šanka. Logično, naravno, ovo ne bi trebalo biti iznenađenje ali nekako jeste, a sad je ideja da će njezina ruka biti na mojoj maci preobilna. Ruke i šta još? Jezik? Usta? Od samog pojma boli me donji dio tijela i osjećam kako se migoljim, pomičem, guram kukovima u susret njenoj ruci.

Tada podiže glavu s moje dojke, usne su joj mokre i ružičaste i promatra me dok me njezina ruka pritiska između mojih nogu

– Sviđa ti se, zar ne – kaže ona, a glas joj je dublji, sporiji.
– Da – kažem, klimajući glavom, hipnotizirana. Počinjem zatvarati oči ali ona me zaustavlja.
– Ne, drži oči otvorene, Lukeria želim te gledati.

Klečeći na krevetu, ona se pomiče na moju stranu. Noge su joj pritisnute prema meni, oči uprte u moje, a ruka se polako i lijeno kreće između mojih nogu. Osjećam tihi pritisak kako se njezini prsti ravno premještaju preko mojih gaćica i nabijam bokove u nju. Naginje se malo, odvraćajući pogled od mog lica da pogleda dole gdje me trlja. Njezina se ruka podiže s mojih gaćica i osjećam kako joj vrhovi prstiju drže ivicu mojih gaćica i pomičući ih u stranu zavlači mi ih vulvu.

Čujem njezin oštar uzdah, njezino „tiho jebi, jebi, jebi” – dok me gleda. Znam da sam mokra i uzbuđena. Čini mi se da moram biti vlažnija nego što sam ikad bila. U deliriju sam od svog uzbuđenja – pijana i vrtoglava i preplavljena.

– Ana, molim te. Shvaćam da sam joj iznova izgovarala ove riječi, kao da nisam sposobna za ništa više. – Molim te, molim te, dodirni me… molim te… uspijevam reći.

Ne trebam joj dva puta reći. Njeni prsti vuku se po mojoj vulvi, nježno, polako, tiho, klizeći između vlažnih usana, otvarajući me. Dahćem i moje disanje raste ubrzano, dahćući.

Osjećam kako joj prst klizi dublje, traži mjesto koje bi ušlo u mene, a kad ga pronađe, prst joj sklizne do kraja. Osjećaj glatkog povlačenja eksplozivno je dobar i moja ramena se podižu s kreveta.

– Jebote! O bože, o bože, o bože!

Počinje lagan ritam, puštajući njen prst da klizi unutra i van, a nakon trenutka se naginje nada mnom, tako blizu, da osjećam vrelinu njenog daha na sebi. Izvlači prst, a ja se podižem na laktove da je pogledam bolje – stavlja prst u usta i usisava ga nekoliko puta. Onda podiže pogled prema meni:

– Lukeria… – a zatim spušta glavu na moju macu, otvorenih usta, jezikom koji mi prija, provlači se između mojih usana i pronalazi moj klitoris, sporo i mokro po meni. Ne zaustavljajući se, premješta svoje tijelo preko mog, između mojih nogu, klečeći tamo nada mnom. Liže i sisa, širom otvorenih usta nada mnom, igrajući se sa mnom. Instinktivno spustim ruke na njezinu glavu i podignem bokove natrag.
– Još, Ana…

Ona zastenje, duboko tiho režanje u grlu, a moje ruke je čvršće uhvate za glavu, gurajući je prema dolje. Ponovo me počinje lizati, bijesno, očajno, brzo, a ja opet osjećam prst i – ne, ne prst, već dva prsta – i snažno ih gura u mene, sve dok ne uđe duboko, koliko može. Nastavlja se zabijati, zabijati, zabijati, vlažni zvuk prstiju jebe me poput ritma jezika koji se podudara na mom klitorisu.

Jednu sam mojih ruku premjestila na njezino tijelo, klizeći joj između nogu i nježno je dodirujući. Obrve su joj se podigle i pogleda me.

– Je li u redu ako ja… Lukeria, sve što želiš učiniti je tako jebeno dobro…
– Da želim to… – kažem, puštajući da me njena ruka malo jače pritisne prema njoj, gledajući kako joj oči lepršaju zbog takvog osjećaja.
– Za sada ti ide sasvim dobro – kaže ona.
– U tom slučaju – kažem – možda bi trebao… skinuti ovo… da bih mogla… znaš. – Ana se cereka.
– Zadovoljstvo mi je – kaže ona.

HeraCD