Sudar na putu
Putovanja su lijepa. Ljudi na njima mnogo vide i nauče. Dešavaju im se lijepe i ružne stvari.
Bilo je kišno, jesenje veče. Sitna, hladna kiša je dosadno padala i padala. Put je bio u izmaglici i skoro ništa nisam mogla vidjeti kroz prljavu šajbu i prozore.
Vraćam se iz Niša, još malo ovo do Rogatice, pa onda pauza da protegnem utrnule noge, istegnem leđa i popušim cigaru. A onda, za nešta manje od dva sata sam kod kuće.
Zvoni mi mobitel. Bacih pogled da vidim ko zove. Bila je kolegica. Nisam se javila. Vratih pogled na put, kad vidjeh kombi kako stoji. Pokušala sam da ga obiđem, ali osjetih udarac i stadoh. Samo mi je još to trebalo – pomislih.
Izašla sam i pogledala prvo svoj auto. Blatobran, far i žmigavci su bili oštećeni. Na kombiju, koji je bio dosta korišten i imao je do sada još ovakvih susreta, bila su razbijena zadnja lijeva štopka i žmigavac. Odjednom iz mraka iza mene čuh glas:
– Pobogu, ženo, što me udari?! Zar nisi vidjela trougao na putu?
Prema meni je išao oniži, malo puniji muškarac. Kad je došao do mene, vidjela sam da je niži za par centimetara i da je imao najmanje dvadesetak kila viška. Na glavi je imao smiješni karirani šešir sa malim obodom. Oči su mu bile sitne i upale u debele obraze. Na sebi je imao kožni gunj, radničke pantalone i gumene čizme.
– I, šta ćemo sada? – upitao je. – Vidiš da je bio znak da sam u kvaru?
Nisam znala šta da kažem. Na kraju sam upitala:
– Dobro, kolika je šteta? Da se nagodimo.
Stao je i počeo je da se češka po glavi. Merkao me je ispod oka.
– Pa, može da se nagodimo, a ja znam i ovu našu policiju pa ti mogu pomoći kod njih. A možda ih i ti znaš, jesi li ti odavde?
– Ne. Ja sam iz Sarajeva.
– Opa, Sarajka… Pa, moja šteta je 300 KM, a što se tiče policije, oko toga ćemo da se dogovorimo.
Brzo sam razmišljala. 300 KM nije mnogo, ali šta ću sa policijom… Ode mi vozačka, ne mogu raditi, a trebam u narednom periodu puno putovati.
– Može li ikako bez policije? – upitala sam.
Stao je, zagledao auto i češkao se po glavi. Podsjećao me je na seljaka koji tvrdi pazar. Poslije nekoliko minuta reče:
– Može, a ja ću i blatobran da ti ispravim da možeš da voziš.
Gledala sam ga sa olakšanjem.
– U redu, pristajem. A koliko će to još da košta? Nemam kod sebe puno novca.
Stade pred mene, pogleda me i reče:
– Znaš, ja do sada nisam nikad jebao neku taku gradsku, a pogotovo ne neku iz Sarajeva… A mislim da nisi ni ti bila sa nekim ovakvim… Hajde, preparkiraj auto s druge strane kombija, pa da uđemo u kombi i nema policije.
Stala sam i gledala ga. Pokušavala sam da nađem neko drugo rješenje. Ako ne pristanem, koliko ću još čekati da dođe policija? Hoće li neko naići po ovakvom vremenu? A možda mi se može svašta desiti…
Na kraju sam ipak pristala i preparkirala svoja kola. Pomogao mi je da uđem u kombi pridržavajući me za guzove. Nazad u kombiju nije bilo sjedišta, bio je to transportni kombi. Tu je bila spužva, dvije deke i jastuk.
Sjeli smo na spužvu i osjetila sam njegove debele, žuljevite prste na vratu. Polako ih je zavlačio u košulju dodirujući grudi.
Otkopčala sam košulju i skinula grudnjak. Poče je da mi liže grudi i gricka bradavice.
Ružno sam se osjećala. Ležala sam na leđima, a po meni je balio neki mali debeli neznanac koji čak nije ni šešir skinuo sa glave. Grudi su mi bile vlažne, da ne kažem balave.
Onda je kleknuo, raskopčao šlic i izvadio ga. Bio je sličan gazdi, nije bio velik, ali je bio debeo.
Polako me je opkoračio i stavio mi ga između sisa. Uhvatio ih je rukama, stisnuo ih i polako počeo da me jebe u sise.
Rukama sam ga držala za debeli, maljavi stomak koji je počeo da se znoji. Uzbuđivalo me je što je maljav, što je onako debeo i počela sam da vlažim. Primjetio je da sam počela da drhtim od uzbuđenja i rekao:
– To, Sarajko! Vidjećeš kako je lijepo kad seljak jebe.
Polako je počeo da skida gunj i košulju. Dok se skidao, njegov junak me je dirao po bradi i obrazima. Iza njega je ostajao vlažan trag.
Okrenuo se, skinuo čizme, pantalone i duge gaće. Gledala sam ga. I donji dio tijela mu je bio sličan gornjem, butine su mu bile kratke i debele, guzovi isto. Jaja su mu bila ogromna.
– Šta čekaš? Skidaj se – zapovedio je.
Onda je kleknuo, uhvatio me za kosu i privukao moju glavu velikom junaku. Jedva mi je stao u usta. Dok mi ga je gurao u usta, čelo mi je dodirivao njegov maljavi, oznojeni stomak.
Onda sam legla na leđa, raširila noge i on je prodro u mene. Bila ga je puna, toliko debeo nikad nije probala.
Uživali smo najmanje dva sata. Zaista je bilo dobro. Bio je u pravu. Bilo je to jedno zaista novo, nezaboravno iskustvo.