Marko i Dragan su mu jebali ženu
Registrovani korisnici ne vide reklame
Olja je sjedila sama u dnevnoj sobi. Bio je četvrtak veče. Televizor je tiho šuškao, ali nije ga ni gledala. Milan je bio na putu – još jedan poslovni vikend, kako je govorio. Već godinama je to tako. Dobra plata, skupi parfemi, stan na Vračaru… ali praznina u krevetu. Koju su popunili Marko i Dragan.
Nekada su se gledali kao zaljubljeni tinejdžeri. Sada je jedva da bi je dotakao kad bi došao kući. Umoran, zadubljen u telefon, mirisao bi na skupi viski i avionski zrak. A ona? Ostajala je sama. Nedodirnuta.
Zadnjih mjeseci primjećivala je poglede. Komšija iz susjednog stana, Dragan – razveden, visok, miran. Pomagao joj je da unese kese iz prodavnice. Jednom joj je popravio kvaku na vratima, drugi put česmu. I uvijek bi zadržao pogled sekundu duže nego što treba. Osjetila je nešto što nije osjetila godinama – želju.
Te večeri, u tankoj pamučnoj spavaćici, bez grudnjaka, otvarala je vrata kada je neko pokucao. Bila je to sitnica – ostavila je nešto poštaru kod Dragana. Ali on je samo stajao i gledao je, kao da je znao. Kao da je osjećao njenu slabost, njenu glad.
– Uđi na trenutak – rekla je tiho. Ni sama nije vjerovala da to govori. Dragan je zakoračio unutra. Nije bilo muzike, samo tihi šum sa televizora i njih dvoje, napetost u zraku.
– Lijepa ti je spavaćica – rekao je, gledajući joj bradavice koje su se ocrtavale ispod tanke tkanine.
Ona nije ništa rekla. Samo je stajala, spuštenog pogleda, a obrazi su joj gorjeli. Ruke su joj drhtale.
Znala je da neće reći ne…
Vrata su ostala odškrinuta, ali prije nego što je Dragan stigao bilo šta da kaže, začuo se novi zvuk – koraci niz hodnik, pa zvono. Olja je, zbunjena, pogledala prema vratima.
– Pošta – začuo se stidljiv glas.
Bio je to mladi poštar, Marko. Imao je najviše dvadeset četiri, lice bez brade, oči koje su se spuštale kad bi ga gledala pravo. Uvijek bi joj dao preporučena pisma s blagim rumenilom na obrazima. Danas, međutim, bio je vidno uznemiren.
– Zaboravio sam da Vam dam još jedno pismo, gospođo Olja – promucao je, pružajući joj kovertu, ali pogled mu je skliznuo niz njene gole noge.
Dragan je još stajao iza nje. Bio je to neobičan trenutak – troje ljudi, različite dobi, različitih snaga i slabosti, spojeni u istoj tišini. Marko se okrenuo da ode, ali Olja je osjetila nešto – impuls. Nagon.
– Marko, uđi na trenutak. Popij čašu vode, vidim da si crven, jesi li dobro?
Mladić je stao, zbunjen, oči su mu preletjele od nje do Dragana. Dragan je klimnuo, naslonjen na dovratak. Kao da je sve razumio, i kao da je čekao da vidi šta će se desiti. Marko je ušao. Ruke su mu drhtale. Sjeli su, i činilo se da svi dišu dublje nego što treba.
Olja je sjela preko puta njih, spavaćica joj se podigla visoko preko bedara. Namjerno. Bila je svjesna sebe. Bila je žena. Nije to više bila glad – to je bio osjećaj moći. Dva muškarca, jedan zreo i tih, drugi mlad i nesiguran – obojica gledali su je kao da je jedina žena na svijetu.
Marko je pokušao da nešto kaže, ali riječi su mu zapinjale. Olja mu je prišla, uzela čašu iz njegove ruke, i dodirnula mu nadlanicu.
– Jesi li ikad bio… s nekim starijim, Marko?
Mladić je odmahnuo glavom, oči širom otvorene. Ali nije se pomjerio. Čak ni kad joj je dlan skliznuo niz njegovu ruku, do koljena, pa stao na bedru. Pod prstima je osjetila da je već tvrd – jako. Nerealno jako za tako stidljivog momka.
Dragan je i dalje ćutao, ali mu se na licu pojavio blagi osmijeh. Nije ljubomoran. Bio je to muškarac koji zna da ponekad treba samo posmatrati. Ili čekati svoj red.
Olja je klekla pred Marka, prsti su joj otkopčavali pojas njegovih pantalona. Mladić je samo gledao – zapanjen, uzbuđen, nesposoban da vjeruje da se to događa. A kad je njegov ponos ispao iz gaća, Olja je na trenutak ostala bez daha. Bio je velik. Ogroman, za nekog toliko nesigurnog. Zadrhtala je. Nije znala da li od uzbuđenja ili straha koliko joj je to nedostajalo.
– Ti si pravo blago, Marko – šapnula je, i usne su joj kliznule niz njegov stomak…
Olja je klečala pred Markom, osjećajući težinu njegove mladosti, nesigurnosti i iznenadne nadmoći. Njegov ud bio je tvrd i topao pod njenim prstima, pulsirao u njenom dlanu, a ona ga je gledala s mješavinom divljenja i gladi. Nije ovako nešto držala u ruci godinama. A kamo li u ustima.
Spustila je usne, najprije polako, jedva ga dotaknuvši. Marko je uzdahnuo, napeto, naglo. Nije znao gdje da gleda – pa je na kraju sklopio oči, sav crven u licu, kao da će eksplodirati od srama i užitka.
Olja ga je sisala pažljivo, kao da uči iznova. Ritam joj je bio polagan, senzualan, a ruke su mu klizile niz bedra. Njegovo tijelo je drhtalo pod njom. Bio je toliko mlad, toliko neiskusan, ali toliko sirov u snazi koju je nosio među nogama.
Dragan je sjedio na fotelji u ćošku, u polusjeni. Nije se micao. Samo je gledao, ruke prekrštene, a u očima mu je gorjelo nešto primitivno. Nije bio pasivan – bio je svjedok. I Olja je znala da ga uzbuđuje ono što vidi.
Marko je pokušao da zadrži kontrolu, ali njegovi kukovi su se pomicali, blago, nesvjesno. Ubrzano je disao, a kad je Olja osjetila da je blizu, usporila je, izvukla se, gledajući ga odozdo.
– Još nije vrijeme, srce. Hoću da osjetim sve od tebe.
Ustala je i povela ga za ruku do kauča. Spavaćica je skliznula s nje dok je išla, tiho, kao veo. Ostala je gola, tijelo joj je bilo zrelo, toplo, mekano – ono tijelo koje samo žena zna da nosi kad zna da je poželjna. Ležala je na leđima, raširenih nogu, gledajući Marka pravo u oči.
– Dođi – šapnula je.
On je prišao, još uvijek zbunjen, ali sada vođen instinktom. Kleknuo je između njenih nogu, uhvatio je za bokove i lagano ušao u nju. Olja je zastenjala glasno, iskreno – bila je napeta, a on je bio pun, dubok. Ispunio ju je kao niko godinama.
– Tako… tako mi je nedostajalo… jecala je.
Ritam se ubrzavao. Marko je bio sirov, ali nježan…
Trudio se, učio je kroz njen dah, kroz njene pokrete. Držala ga je za lice, gledala u njegove oči, a onda spustila pogled prema Draganu, koji je i dalje mirno sjedio, ali sada s otvorenim šlicem, dlan na sopstvenom udu, polako se mazio.
Olja je znala da gleda svaki njihov pokret. Znala je da će možda uskoro i on doći… ili će samo gledati. I to ju je još više raspaljivalo.
– Ne staj, Marko… razvali me… hoću sve – šaptala je, glas sve drhtaviji.
Marko je sada bio potpuno u njoj, jako i duboko. Zvukovi tijela, mokri i puni strasti, ispunjavali su prostor. Nije više bilo tišine u stanu. Olja je osjećala kako joj se tijelo otvara – kao da je neko skinuo slojeve prašine s njene kože, kao da je sve u njoj bilo ponovo budno. Marko je bio iznad nje, u potpunosti uronjen u njen svijet, a ona se pitala kako je moguće da mlado tijelo, nesigurno i novo, izaziva ovakvu lavinu osjećaja.
Pogledala je u njegove oči. Bio je zbunjen, uzbuđen, sav u grču. Lice mu je bilo vlažno, kosa zalijepljena za čelo, ali pogled mu je na trenutke bježao – ne od nje, nego prema stolu. Tamo, na rubu trosjeda, ležao je njegov telefon. Položen pažljivo, pod blagim uglom. Nije joj odmah bilo jasno, ali onda je prepoznala sitno svjetlucanje ekrana. Snimao je. Krišom.
Srce joj je na trenutak zastalo. Pomisao na to da će neko možda vidjeti – da će ova scena, ovaj grijeh, ostati zauvijek zabilježen – mogla je biti strašna. Ali nije bila. Naprotiv.
Niz kičmu joj je prostrujala vrelina. Taj mladac, toliko stidljiv, imao je u sebi nešto životinjsko. Snimao ju je dok se prašila kao nikad u životu. I to ju je dodatno napalilo. Olja nije rekla ništa. Samo je obuhvatila Marka nogama, povukla ga dublje u sebe, i šaptala mu na uho:
– Snimaš me, je l’ tako? Hm? Hoćeš da imaš uspomenu na maminu pičkicu?
Marko se trgnuo. Oči su mu se raširile, crvenilo mu je preplavilo obraze. Počeo je da se povlači, da nešto promuca, ali Olja ga je stegla nogama i zabila nokte u njegova leđa.
– Ne… pusti. Pusti da vidiš kako žena uživa. Neka ostane, neka gledaš kad god poželiš.
Dragan je i dalje ćutao, ali sada je njegova ruka radila brže. Pogled mu je bio prikovan za njih – za Olju koja se prepušta kao da je prvi put u životu, i za Marka, koji je sad jebao s više snage, više sigurnosti. Kao da je kamerom postao muškarac.
Zvukovi su postajali sve glasniji – mokro lupanje tijela, jecaji, šapti, i povremeno meko zujanje telefonskog mikrofona koji je hvatao svaki Oljin uzdah, svaki neartikulisani glas.
– Hoćeš da svršiš po meni, Marko? – šapnula je dok ga je stezala. On je samo klimnuo, očima punim straha i ekstaze. – Dođi… daj mi to mlado sjeme… da ga osjetim na grudima… hoću da mi ostane miris na koži dok mi muž spava pored.
Marko je izmakao, ustao na koljena, drhtav, a onda je počeo da svršava – obilno, silovito, po njenim grudima, stomaku, vratu. Drhtao je dok mu se tijelo praznilo, a ruka mu je jedva držala telefon koji je sve to zabilježio.
Olja je ležala zadihana, oblivena njegovim spermom, pogledom tražila Dragana. On je i dalje gledao. I ćutao. Ali oči su mu bile tamne, duboke. I ona je znala da nije gotovo.
Stan je ponovo bio tih. Marko se obukao, zbunjen, gotovo u panici. Nije znao da li da se zahvali, izvini, pobjegne. Samo je tiho izjurio, ostavljajući za sobom vazduh gust od znoja, sperme i tihe panike.
Olja je ležala na kauču, gola, raščupana, lepljiva. Tijelo joj je još pulsiralo, ali u stomaku se već počinjala skupljati nelagodnost. Nije to bio stid. Bilo je nešto drugo – nešto što joj se činilo kao slutnja.
Dragan je ustao iz fotelje. Polako je prišao, sjeo pored nje i dodao joj maramicu. Nije je ni pogledao direktno. Umjesto toga, zapalio je cigaretu.
– Znaš da je snimao, zar ne? – rekao je mirno, gledajući kroz prozor.
Olja je ćutala. Samo je prekrila grudi dlanovima, ali ne iz srama – više kao odbranu.
– Jesam.
– I nije izbrisao.
Okrenula se ka njemu, prvi put osjećajući istinski nelagodu. Nije joj prijetio – njegov ton bio je blag, gotovo umoran – ali njegove riječi bile su oštrije od bilo čega što je Marko uradio.
– Šta hoćeš da kažeš, Dragane?
On je povukao dim, pa je ispustio dugačak, gust oblak dima. Pogled mu je sada bio uperen direktno u nju.
– Hoću da kažem da bih mogao zamoliti Marka da mi pošalje kopiju. Ili… da je pošaljem Milanu. Ti znaš kakav je on s obrazom, s ugledom. – Olja se zaledila. Disanje joj se usporilo. Tijelo joj se još nije ohladilo od seksa, ali sad se koža naježila od druge vrste hladnoće.
– Ti bi me ucjenjivao? Ti, koji si sjedio i gledao? Koji si se drkao dok sam…
– Samo konstatujem mogućnosti – prekinuo ju je.
Dragan je ustao i krenuo prema vratima, ali se zaustavio. Okrenuo se nazad prema njoj, a u očima mu je bilo nešto mračno, ali ne potpuno zlo. Više kao glad – glad za kontrolom.
– Ne tražim mnogo, Olja. Samo… da mi budeš malo više dostupna. S vremena na vrijeme. Diskretno.
Olja je progutala knedlu. U glavi joj je odzvanjalo njegovo diskretno kao eho udarca. I baš tada – ključ u bravi. Vrata su se otvorila.
Milan je stigao.
Ušao je noseći kofer, elegantan u sivoj jakni, lice umorno, ali mirno. Gledao je pravo u nju, a zatim u Dragana koji je stajao kao gost koji nije pozvan, ali nije ni nepoželjan.
– O, Dragane. Nisi mi rekao da dolaziš – rekao je Milan, srdačno, ali s distancom. Olja je već bila ogrnula bademantil. Lice joj je bilo mirno, ali ispod kože – oluja. Dragan se samo nasmiješio.
– Svratio sam na kratko. Da pomognem oko kvake. – Milan je klimnuo. Nije primijetio ništa. Još nije. Ali Olja jeste. Znala je da igra tek počinje. Nije više bila samo usamljena domaćica. Sada je bila žena s tajnom. Žena u klopci.
Noć je bila gusta, topla i teška. Stan je bio u polumraku – samo jedna mala lampa kraj kreveta bacala je zlatnu svjetlost na znojna tijela i sjenke koje su se pomjerale tiho, kao duhovi.
Olja je klečala na krevetu, između dva muškarca. S jedne strane – Dragan, sada više nije samo pasivni posmatrač, već silovit, dominantan, siguran. S druge strane – Marko, i dalje smušen, ali već drugi put u njenom tijelu, hrabriji, očigledno ponosan što je dobio još jednu priliku.
Sve je počelo kao dogovor, zapravo ne – kao rješenje. Ucjena se nije mogla prekinuti pregovorom, ali se mogla razoriti preuzimanjem kontrole.
– Ako već želiš da me imaš – rekla je Draganu ranije tog dana – imaćeš me pod mojim uslovima. I nećeš biti jedini. – Dragan se složio. Bio je to prizor koji nije mogao odbiti.
Sad su tu, njih troje, tijela isprepletena. Olja je bila gola, kosa raščupana, oči poluzatvorene od strasti. Sisala je Marka dok je Dragan stajao iza nje, milovao joj zadnjicu, širio je prstima i zavlačio se dublje. Polako je ušao u nju s leđa, dok je Marko drhtao pod njenim usnama.
– Jebote… – prošaptao je Marko.
– Ćuti. Samo uživaj – rekla je Olja zadihano.
Dragan je bio tvrd, grub, ali vješt. Probijao ju je ritmično, punim kukovima, držeći je za bokove. Olja se ljuljala između njih dvojice – naprijed-nazad, bez daha, dok su oba muškarca ispunjavala različite strane njenog tijela.
I tada – vrata špajza. Milan je bio budan. Nešto ga je probudilo: šum, slutnja. Nije znao tačno šta. Otvorio je vrata spavaće sobe tiho, stao iza zavjese. I vidio. Njegova žena, na koljenima, između dvoje. Njegov kolega, njegov poštar. Njena usta, njihove ruke, njeni uzdasi. Njeno tijelo kako drhti, kako moli.
Milan nije napravio nijedan zvuk. Samo je gledao. Oči su mu bile razrogačene, srce ubrzano tuklo, ali nije znao da li da reaguje. Da prekine? Da pobjegne? Ili… da gleda.
U sobi, ništa se nije promijenilo. Marko je sad ležao na leđima, a Olja je bila na njemu, okrenuta leđima, nabijala se lagano, dok joj je Dragan klečao ispred lica. Uzeo je njen vrat u ruku, nežno, ali čvrsto, pa gurnuo kurac među njene usne.
I tako – jebana s obje strane. Zrela, slobodna, ponižena i uzvišena u isto vrijeme. Ispunjena. Gledana.
– Pogledaj se, Olja – šapnuo je Dragan. – Gledaš muža u oči, a imaš dva kurca u sebi. Osjećaš se jadno? – Ona je samo klimnula glavom. I šaptala kroz zube:
– Ne… osjećam se živom…
I tada, iz tame iza zavjese, Milan je konačno shvatio – nije prevaren. Bio je isključen. A sad… možda uključen.
Olja je klečala između Marka i Dragana, znojna, mokra, rasuta u svim pravcima. Nije znala da ih neko gleda. Nije znala da je on tu. A Milan je stajao iza zavjese, nijem, ukočen, ali ne više zbunjen. Ne više izdan.
Nešto mu je puklo. Ili se, možda, konačno složilo…
Polako je zakoračio u sobu. Bez riječi. Bez pitanja. Olja ga je prva primijetila. Njegova pojava u sobi bila je kao oštar vjetar usred vlažne tišine. U prvi mah se ukočila, ali onda – kao da je sve u njoj popustilo. Gledala ga je, raširenih očiju, sa kurcem u ustima i drugim u sebi.
Marko i Dragan su se trgli. Dragan se uspravio, misleći da će uslijediti udarac. Marko je već tražio garderobu. Ali Milan nije rekao ništa. Samo je polako skinuo sako. Pa košulju. I polako, bez žurbe, otkopčao kaiš. Pogledao je u nju – direktno, prvi put kao muškarac, a ne muž.
– Ne prekidajte – rekao je tiho. Samo… pomaknite se.
Olja je i dalje klečala, potpuno izložena, ne vjerujući šta vidi. Milan je prišao s leđa, lagano joj stavio ruku na kuk, a zatim, bez ikakve grubosti, samo nagnuo njeno tijelo još niže. I tada ga je osjetila – njegovu težinu, njegov dah na vratu. Ušao je u nju, lagano, duboko, istim putem kojim je maločas bio Dragan.
– Ovo… nisam očekivao – šapnuo joj u uho, dok su mu ruke stiskale bokove. Ali sad vidim – koliko si živa. Koliko si bila gladna. – Olja je zastenjala, sada ispunjena njegovim kurcem, a istovremeno sa usnama na Markovom, koji je drhtao kao dijete pod njenim jezikom.
Dragan se povukao, ne ljut, već zatečen, gledao Milana kako preuzima. A Milan – do juče hladan, poslovan, odjednom je jebao svoju ženu pred dvojicom, kao da želi da pokaže da je to i dalje njegova žena.
Svaki pokret bio je siguran, kontrolisan. Milan je nije jebao da bi dominirao – jebao ju je da je potvrdi. Da kaže, bez riječi: „znam ko si, i sad ti više ne bježim“. Olja je svršavala drhteći, znoj joj je curio niz vrat, sisala je Marka kao da joj je to poslednji dah, dok je Milan ulazio sve jače, dublje, iznova i iznova.
I kada su svi svršili – Olja na grudima, Milan duboko u njoj, Marko po njenim usnama – ostala je samo tišina. Teža nego ikad.
Trojica muškaraca. Jedna žena.
Jedna istina.
Prošlo je dva mjeseca. Stan je bio tih, ali ne ona stara tišina – ovo je bila drugačija, gusta, neugodna, kao zrak prije oluje. Milan je sjedio za stolom, čitao novine koje ga nisu zanimale. Dragan više nije dolazio. Ni Marko. A Olja… bila je druga žena.
Tiha, povučena, ali ne poražena. Naprotiv – u očima joj se vidjelo nešto novo: smirenost. Svaki pokret joj je bio odmjeren, kao da se više ne boji ničega.
Jednog popodneva, sjela je nasuprot Milanu. U rukama je držala tanki papir, pogled joj nije tražio dozvolu.
– Trudna sam. – Milan je klimnuo, ali nije ništa rekao. – Znam ko je otac – dodala je, tiho. – Marko. – On je pogledao u nju. Bio je to pogled bez mržnje, bez pitanja. Samo duga pauza, kao da sve sabira u sebi.
– Znaš da možeš ostati.
– Znam.
– Ali nećeš? – Olja je spustila pogled. Ustala, otišla do ormara, izvadila već spakovanu torbu.
– Ne mogu više da budem neko drugi. Uz tebe sam živjela bez dodira. Uz Dragana sam bila roba. A uz Marka… ne znam šta sam. Ali prvi put osjećam da mogu da biram.
Na vratima je stajao Marko, nervozan, ali prisutan. Nije znao kako da diše, ni šta da kaže, ali je bio tu. Olja je uzela torbu. Pogledala Milana po posljednji put.
– Oprosti. Ali hvala. – Vrata su se zatvorila.
Milan je ostao sam. Nije plakao. Nije vikao. Samo je pogledao oko sebe – stan koji više nije imao miris njenih parfema, njenih čarapa, njenih pogleda. I znao je da je izgubio. Ali, negdje duboko – znao je i da ju je nikad nije zaista imao.
Tišina je opet pala. Ali ovaj put… bila je prazna.
Garavi
Registrovani korisnici ne vide reklame
