Osvetio sam joj se za prevaru karanjem u dupe, I deo
Registrovani korisnici ne vide reklame
Ja i djevojka smo bili skupa oko šest godina u vezi. Bilo je sve super, baš kao u pričama. Voljeli smo se, mazili, pazili, imali dobar sex i bili smo najbolji prijatelji. Naravno, kao i svaka druga veza, imali smo svojih dobrih i loših perioda. Svađa nije bilo puno, ali kada ih je bilo, bile su žestoke, da bi se nakon par sati opet pomirili i shvatili koliko smo glupi bili jer se svađamo zbog nekih nebitnih stvari koje je, uglavnom, gurao naš ego i inat. Pozitivna stvar je bila što bismo uvijek našli neki kompromis i nije bilo neke borbe oko dominacije i podbacivanja autoriteta jedno drugom. U tim slučajevima smo uvijek pokušavali na neki način da nekako ta muško-ženska prebacivanja ublažimo i iskomuniciramo sa razumijevanjem.
Problem je nastao naredne dvije godine, kada smo napokon odlučili da živimo zajedno. Sa ekonomske strane nije bilo prepreka, pošto mi je u tom periodu posao cvijetao. Sa ljubavne strane također nije bilo prepreka, tako da se to nekim prirodnim tokom činilo kao naredni korak i novi uspon u našem zajedničkom životu.
Pošto sam već više puta samostalno živio, nije mi bio ni problem da se prilagodim novoj okolini i da konačno krenem u zajednički život sa voljenom osobom. Za drugu stranu je to ipak predstavljalo problem. Ona je imala 25 godina i bila je 7 godina mlađa od mene. Pošto se cijeli život nije odvajala od roditelja, nova okolina i samostalnost su stvarali neku vrstu šoka za nju. Mada se meni činilo da je to normalna stvar i da bi se nakon par mjeseci trebala prilagoditi, kako je vrijeme sve više odmicalo, situacija je bivala sve gora i gora.
Prvo se se počela osječati usamljeno, jer sam cijeli dan provodio na poslu. Kada bih se vratio sa posla, onda sam često radio i dodatne poslove od kuće i time bih opet nju zapostavio. Mada mi je to non-stop nabijala na nos, bio sam radoholičar i uvijek sam imao u glavi kako bi trebao da odvojim više vremena za nas dvoje, ali to se rijetko kad dešavalo. U to vrijeme se i njen otac razbolio. Postala je u određenim trenucima depresivna. Počele su i učestale svađe koje su bile sve napetije i žešče. Čak me je jednom i napustila i vratila se kod roditelja, pa smo se sljedeći dan ponovo pomirili. Pokušao sam da je razumijem i da odvojim dovoljno vremena za nju i da to izbalansiram dobrim sexom. To je uvijek moglo oraspoložiti i ublažiti stres koji je doživljavala.
Kao što rekoh, sex je do tad bio odličan. Isprobali smo sve vrste poza. Bili smo dosta vatreni i strastveni u našim igrarijama, ali mi nije nikad dozvolila da je oprobam analno. Maštala je o tome da probamo sex sa još jednim muškarcem, posebno starijim, ali se ja nisam mogao naći u tome. Jeste da me je pomisao na to jako uzbuđivala i da mi je to budilo neki divljački nagon da je zajedno razvalim sa još jednim jebačem, ali sam bio previše posesivan da bi to mogao sebi dopustiti. Ja sam također maštao o tome da uđemo u vatrenu igru sa još jednom djevojkom.
Pošto je ona bisexualna, ali je već jednom imala takvo iskustvo, nije joj to bilo toliko zanimljivo, mada je htjela, ponovo da bi meni udovoljila. Pošto nismo mogli naći djevojku koja bi pristala na to, ostala su nam samo pusta maštanja, bar meni…
Da bi izašli iz dnevne rutine, nakon toliko provedenih godina zajedno, praktikovali smo sex na otvorenom i pokušavali smo da pronađemo nove poze koje bi nam bile interesantne. Sve je to bilo zanimljivo jedno vrijeme, međutim, zdravlje njenog oca se pogoršavalo i ona je počela učestalo da mašta o tome kako bi voljela da ima sex sa starijim čovjekom i počele su njeni osjećaji prema meni da se hlade.
– Edipov sindrom – tako je govorila. Pošto je njen otac bio oko 50 godina stariji od nje, ona je imala nagon da nađe muškarca koji je također puno stariji od nje i tako je mislila da bi iskompenzirala taj osječaj. Meni se to sve činilo nestvarno ili je nisam želio da shvatim.
U zadnjih godinu dana posao mi je postao nepodnošljiv. Para je bilo sve manje, a stresa sve više. Nervoza je treptila u zraku, a naše svađe su se čule sve do komšija. Izbjegavali smo jedno drugo, jer bi se i najmanja kritika pretvorila u borbu. Svađe više nisu imale ni smisla, jer bi se pretočile u ratnu zonu. Svaka napetost bi se završavala šutnjom, da ne bi jedno drugo povrijedili riječima. Nježnosti je bivalo sve manje. Seksa također. Tada sam bio i napustio stari posao i krenuo u potragu za novim. Sve mi je postajalo svejedno. Ona je često išla u grad i družila se sa rajom, dok sam ja ostajao kući i nervirao samog sebe, jer nisam imao koga drugog. Jednostavno, izbjegavala me je, da ne bi svoju nervozu istresao na nju.
Pošto je radila u medijima, imala je puno poznanika, prijatelja i muških i ženskih, od kojih su neki bili i poslovni saradnici. Pošto je po prirodi socijalna osoba i društvena, komunikacija je bila normalna za nju i nije bilo potrebe za ljubomorom sa moje strane, mada je bilo i puno kandidata koje su je pokušavali zavesti, ali je postojalo povjerenje nakon tolikih zajedničkih provedenih godina.
Nakon 3 mjeseca napetosti, konačno sam našao i novi posao. Stvari su počele da idu na bolje. Tada su se i njoj počeli otvarati novi poslovi i krenule su joj stvari oko kojih se ona trudila. Rekla mi je jednu nezaboravnu rečenicu:
– Kako su nam samo stvari na bolje krenule, ovo je novi početak za nas!
Tu sam rečenicu sa velikim entuzijazmom prihvatio kada sam sa novim kolegama krenuo na poslovni put u Zagreb. Mada je put trajao samo 3 dana, jedva sam čekao da se vratim kući i da krenem iz početka u novi život sa svojom voljenom.
Kada sam se vratio u njeno naručje, nije mi djelovala kao da joj je nešta pretjerano drago što trebamo započeti novu životnu etapu. Mislio sam da je to zbog stresa u njenom poslu, ali sam svakako pokušavao da je oraspoložim. Dok smo se vozili kod njene drugarice da joj vrati neke knjige, ona je pričala o nekim sitnim problemima i kako je završila sa njenim prijateljem Vladom za sva vremena. Vlado je imao 45 godina i imali su neke zajedničke prijatelje prije nego što su se počeli družiti. On je bio prilično neatraktivan tip, ćelav, naboran, napola alkoholičar. Bolovao je od PTSP-a, ali je imao veliko poslovno iskustvo koje je djelio sa njom. Znajući te detalje, meni se činilo logičnim da će jednom raskinuti komunikaciju sa njim, a ljubomore sa moje strane svakako nije bilo, jer nisam osječao nikakvu konkurentnost prema profilu takve osobe.
Tu većer su se stvari počele komplikovati. Pošto je u centru prilično teško bilo naći parking, ostavio sam je ispred ulaza njene drugarice i otišao se parkirati u blizini. Trebala je što prije završiti, a ja sam čekao 5-6 minuta u autu i onda sam krenuo po nju pješke. Nje nije bilo. Zaboravio sam na kojem spratu je živila njena drugarica, a nisam imao dovoljno kredita da je nazovem. Obišao sam još par puta parking i ulaz, ali nje nije bilo. Pošto je bilo kasno, nisam imao gdje da kupim kredit, osim na sljedečoj tramvajskoj stanici. Kada sam je nazvao, ona se nije javljala na oba telefona koja je koristila.
Imao sam čudan osjećaj…
Vratio sam se u auto i krenuo kući, pretpostavio sam da je zaboravila telefone kući, jer sam je ja trebao odbaciti sa autom. I da, ubrzo sam našao oba telefona i listao sam imenik da nađem broj njene drugarice. Neka vrsta intuicije me je nagonila da pregledam i poruke, mada nisam imao taj običaj, jer sam poštovao njenu privatnost, uzimajući u obzir da je bila komunikativna i da je komunicirala sa puno ljudi. U porukama nije bilo ništa značajno, ali sam se sjetio da se često sa nekim ljudima dopisivala preko Vibera. Pokrenuo sam Viber i zastao sam šokiran: – Esnaf – To je bio profil sa kojim se vatreno dopisivala.
– Volim te… Ti si muškarac koji se najbolje ljubi… Ne mogu da prestanem da mislim na tebe… Jedva čekam da uđeš u mene…
Što sam više listao poruke, više sam bijesnio. Ruke su mi se tresle. Obuzela me je neviđena huja. Srce mi je lupalo jako. Nisam znao šta da uradim. Prelistao sam sve poruke, nije ih bilo puno. Tada sam uzeo i drugi telefon, koji je bio prilično spor i pokrenuo sa Viber. Taman kada su se otvorile poruke, neko je pozvonio.
To je bila ona. Drhtao sam i dalje od uzbuđenja i šoka. Nisam znao šta da uradim. Bacio sam telefone na fotelju i otvorio vrata. Više ništa nije imalo smisla. Ona me je ljutito pogledala i odjurila je u toalet, kao da je sumnjala da će se nešta loše desiti. I dalje nisam bio siguran šta da uradim. Bila je to žena koju sam volio i za koju sam odvojio 8 godina svog života. U jednom trenutku se sve to slomilo u meni. Mrzio sam je. Gadila mi se. Osječaji su se smjenjivali svijetlosnom brzinom. Ludio sam, a u isto vrijeme sam bio tužan.
– Ko ti je Esnaf? – proderao sam se kroz vrata. Ona nije ništa odgovarala.
– Odgovori mi, ko ti je Esnaf? – dreknuo sam izbezumljeno. Otvorila je vrata i drsko je odgovorila:
– Švaler! To je moj švaler – uzviknula je nakon kratke pauze i ušla u sobu. Išao sam u krug i spopala me je još veća huja. Htio sam je udariti, ali nisam mogao. Gušila me je tuga:
– Zašto… zašto si mi to uradila!? – tuga mi se vidila na licu. – Zašto si to uradila nama… Ja sam te sat vremena tražio, zivkao, i da bih došao kući, ovo moram saznati… Da me ovako varaš… Sa nekim debilom. Trebali smo novi život početi, a ti mi ovo radiš… Ko je taj debil? Vlado?
Ona je imala i dalje ljutiti izraz lica i rekla je samo:
– Jeste.
U tom trenutku sam se uhvatio za glavu i pogledao telefon. Ona je tada shvatila da je uveliko pogriješila i pogledala me je tužno. Pitala je šta sam pročitao.
– Sve sam pročitao – odgovorio sam.
– Jesi li i sa ovog telefona?
– Jesam – odgovorio sam, mada je to bila laž i ona je to shvatila. Uzela je telefon i ja sam krenuo da joj ga otmem iz ruke.
– Nečeš čitati moju privatnost! – proderala se. Vukao sam joj telefon iz ruke i počeli smo kao djeca da se naduravamo, dok sam joj prepustio njoj telefon. Više mi nije bilo ni važno. Počeo sam da vrištim:
– Kurvo!!! Droljo!!! Kako te nije stid!!!
Ona se uplašila i počela je da plače:
– Žao mi je, nisam htjela da te tako povrijedim… to je bilo samo jednom i samo smo se ljubili… – nastavila je da plaće, suze su joj lijale niz obraze kao malo djete. Shvatila je da je pogriješila, ali meni to nije ništa značilo u tom trenutku. Bio sam izvan sebe. Htio sam da razbijam, da je udarim, da ubijem njega.
Uzeo sam suđe sa stola i počeo da bacam. Razbijao sam sve što mi se našlo pred rukom. Vrištao sam, derao se na nju. Ona je plakala i molila me da prestanem. Rekao sam da bi je najradije sada ubio.
– Udari me molim te, sad mi se i ne živi.
– Neću, ne mogu da te udarim, kada bih te udario, onda bih te i ubio.
Plakala je, kao nikad do tad
– Ubij me onda, zaslužila sam… – Suze su tekle kao kiša. Ja sam bio bijesan. Nisam mogao da izdržim, ali sam pokušao da kontrolišem bijes. Razbio sam čaše, flaše, prevrnuo fotelju, ali opet sam se osječao tužnim. Ta agonija je trajala. Cijela soba je bila puna razbijenog stakla. Hodao sam u krug, ona je išla za mnom, preklinjala me, izvinjavala se. Nisam znao šta da učinim. Imao sam strašan nagon da joj se osvetim. Htio sam me mrzi, kao što sam ja nju mrzio u tom trenutku. Otišao sam u toalet i zaključao vrata kada sam ugledao njen telefon koji je svom silom čuvala od mene.
– Jesi li dobro? – pitala je. Bio sam i dalje u šoku i nisam imao snage da progovorim. Izašao sam iz toaleta i obukao cipele. Zapitkivala me je gdje idem, šta ću, ali ja sam nijemo šutio. Izjurio sam napolje i samo rekao:
– Doći ću brzo.
Ona je stajala tužno i gledala, nije znala šta da kaže. Odvukao sam se u park u blizini i izvadio njen telefon, počevši da čitam njihove romantične poruke. Bilo ih je puno. Cijela posljednja 3 mjeseca se dopisivala sa njim, dok je nije počeo ignorisati. Ludio sam. Šok je upravo postao još veći. Uz svaku novu pročitanu poruku, osječao sam sve veću tugu i bijes. adrenalin mi je ponovo počeo da raste.
Nakon što sam sve pročitao, vratio sam se kući. Ona je plakala, počela je da me grli, ljubi, ja sam je odbijao. Nisam imao snage da razmjenjujem nježnost sa njom, ali ona je zbog toga još više plakala.
– Haj’mo u krevet, molim te… molim te, smiri se… – jecala je dok su joj suze klizile niz obraze.
– Hajde! – odgurnuo sam je odvažno i uputio se prema sobi.
Ona je legla na krevet na stomak, zarila glavu u jastuk i počela snažno da se isplakuje:
– Oprosti mi, molim te… – jecala je i dalje. Bilo mi je žao, ali sam je mrzio, htio sam da joj nekako vratim sve to. Adrenalin me je obuzeo, kao nikada do tad, a srce je kucalo ubrzano. Kurac mi se ukrutio. Pulsirao je snažno, bio je ogroman. Osjećao sam se dominantno, dok je ona ležala u pidžami tako nježna i ranjiva, skinuo sam bokserice i hlače. Kurac mi je pulsirao nevjerovatno snažno. Osjećao sam se kao neki neobuzdani manijak.
Skočio sam na krevet, divljački… uhvatio njene gaćice i krenuo da ih poderem.
– Ne to, nemoj derati… – poviknula je. Znala je šta joj se sprema. Uhvatila je rukom gaćice, da bi se odbranila, ali ja sam joj snažno gurnuo ruku na stranu i svom snagom pocijepao gaće. Imao sam nadljudsku snagu u sebi. Osjećao sam se kao da me je đavo obuzeo. Zadigao sam joj pidžamu i postavio se iznad nje sa nabreklim kurcem koji je jedva čekao da razvali sve što mu je našlo na putu. Pa i njeno dupe.
Bio sam napaljen kao nikad. Srce mi je kucalo još brže i jače. Htio sam konačno da joj pocjepam guzu, pošto je uvijek izbjegavala to. Znao sam da to ne voli, jer smo probali par puta i bolilo je. Ovaj put mi to nije bilo važno. Htio sam da je boli, kao što je mene bolilo iznutra to što mi je uradila. Lijeva noga mi je bila između njenih nogu, dok je ona tako bespomoćno ležala i kuronja je čekao blizu rupe. Da uđe u njeno dupe…
– Nemoj molim te, molim te nemoj… – ona je i dalje jecala.
Htio sam da me mrzi, htio sam se osvetiti za sve. Krenuo sam da joj ga uguram u dupe, ali nije bilo dovoljno vlažno. Ona je i dalje molila, jecajući da joj to ne radim. Pljuvačkom sam ga namazao i kao ždrijebe ugurao u guzu. Odskočila je i pokušala je da me odgurne rukom, ali sam joj ruku grubo stavio na stranu i ugurao kurac u dupe još više, dok sam je svojom težinom gurao nazad na krevet. Uzdahnula je žestoko dok sam ga dalje uvlačio.
– Jel’ te boli? – upitao sam provokativno.
– Da… nemoj molim te, izvadi ga… – plakala je.
– E pa neću… sad ću da te guzim kao najveći divljak… Ovu noć nikad nečeš zaboraviti – uzviknuo sam i počeo da joj još više guram kurac u guzu dok ga nisam ugurao cijelog. Ona je opet zajecala i trznula kukovima. Iznenađujuće, guza joj je bila prilično opuštena i penetracija je išla glatko. Kurac mi je ludački pulsirao, još sam se više napalio. Osječao sam se moćno, dok je ona stenjala i govorila:
– Ne… ne… ne… – ja sam namjerno još jače penetrirao.
Skinuo sam majicu i bacio je:
– Sad ćeš vidjeti…
Kako sam na koljenima gurao mog kuronju, desnom rukom sam se držao za kraj bračnog kreveta, a lijevom sam držao nju, da se ne može braniti. Nakon što je shvatila da joj neću popustiti, predala se, ali je strašnim intenzitetom stenjala, kako sam sve jače penetrirao u dupe. Osjetio sam samo primitivne, divljačke nagone, koje sam ispoljivao na njoj dok sam rastezao njen šupak. Još je jače stenjala. Imala je kontrakcije, dok sam i dalje divljački ubrzavao tempo.
– Boli… boli – vikala je.
– Neka boli kučko… – odgovarao sam – misliš da ću prestati? E pa neću, još ću te jače guziti… – provocirao sam.
Orgazam se bližio. Njeno dupe se već rasteglo, ali sam još ubrzao tempo i još jače počeo da penetriram. U meni je bila divljačka snaga. Užitak se mješao sa zlom. Kontrola nije postojala. Nisam to bio ja, mržnja je ta koja je vladala nad njenom guzom. Ona je jecala, plakala i molila i što više je molila, to sam jače gurao svog kuronju.
– Nemoj tako jako, poderaćeš me… – jadila se, ali nije bilo spasa. Nije bilo stajanja, ubrzao sam, nabijao je ludački. Dok je ona trzala kukovima, nabio sam je snažno.
– Evo ti – uzvikivao sam intenzivno. Kurac se odao svršavanju. Sperma je počela da šprica u njenom šupku na sve strane. Svakim nabijanjem, novi sluz je iskakao i prao njenu unutrašnjost.
Osjetio sam se kao pobjednik… Ali noć je tek počela…
delirium81
Nastavak priče: Osvetio sam joj se za prevaru karanjem u dupe, II deo
Registrovani korisnici ne vide reklame
