Podrazumevana pantomima sa generalom i pušenje debele kite
Pred sumrak sam dobio poziv od sekretarice general majora da sjutra ujutru raportiram, ne bi li se konačno završila narudžbenica koju sastavljamo skoro par meseci, a tiče se nabavke opreme i sredstava za personal jednog od vojnih centara. Generalova sekretarica je bila veoma konkretna žena, prijatnog izgleda i svojim umiljatim glasom mi je prenijela majorovu naredbu. Kao što rekoh, par meseci radimo na tome, i nikako da privedemo kraju tu naizgled prostu stvar.
General major je jako strog i disciplinovan covek, odgovorni profesionalac odlikovan brojnim priznanjima, koji nikad ne prepušta stvari slučaju i trudi se da govori delima, ne rečima. On je ozbiljan, porodičan čovek u ranim pedesetim godinama koji ima jedan od boljih rezimea u celoj vojsci, ogroman čast i ugled, kako u armiji, tako i u celom društvu. Svima u centru prija služba pod vođstvom takvog čoveka, koliko god da zna biti naporna i na momente teška i iscrpljujuća.
Znajući da me čeka naporan dan i ozbiljan posao, pripremio sam uniformu i stvari za sjutradan i pošao ranije na spavanje. Budilnik je počeo već najavljeni dan, jutarnja higijena i gimnastika, kafa na poslu i eto me kod pomenute sekretarice u predsoblju generalovog kabineta, sa kojom se učtivo pozdravih, i ona mi kaza da me po dogovoru od juče, general čeka unutra.
Ušao sam u majorov ogromni kabinet i ugledao pred sobom očekivanu scenu; majora kako sjedi za svojim stolom i razgovara telefonom. Salutirajući uđoh i poslušah znak rukom gdje da sednem. Spustio sam torbu i izvadio lap-top, dok je general gledajući u monitor svog kompjutera nastavljao razgovor. Sjedio sam mirno, i nemo slušao telefonski razgovor koji ne razumem. Neprijatnu tišinu koja je trajala, prekidalo bi po koje kratko generalovo pitanje…
Poslušao sam bez riječi njegovu pantomimu i spustio se na kolena…
Iznenada general okrenu svoju fotelju i zapucketa prstima! Gledajući me svojim hladnim pogledom kojim me u istom trenu bez riječi pozva i kažiprstom pokaza da mu sa geografske karte dodam štap za pokazivanje. Dok sam mu pantomimom i signaliziranjem rukama bez reči govorio jesam li dobro razumeo, on je potvrdno klimao glavom. Prišavši mu sa štapom koji je iskao, počeo je lagano da otkopčava šlic, pokazujući mi ono za šta dolazim već mesecima, a to je pušenje debele kite.
Poslušao sam bez riječi njegovu pantomimu i spustio se na kolena, gledajući ga kako me smireno gleda dok ga lagano hvatam za poludignuti kurac, koji počinjem polako da pušim. Telefonski razgovor je tekao skroz lagano, kao da se neće tog dana zavrsiti, dok je u mojim ustima rasla dobro poznata debela kurčina.
Lagano je preuzeo štap iz mojih ruku i počeo da mi pokazuje šta da skidam sa sebe, dio po dio uniforme, dok nisam ostao samo u čipkanom rublju i čarapicama. Alatka je poprimila svoju formu i javila se, kao i svaki put sa generalom, u punom sjaju, dok sam pohotno grlom kočio pred njen koren zbog nemogućnosti da je progutam celu. Počeli su lagani udarci štapom po mojoj guzi, dok se general smejao zbog neke izjave sa druge strane žice. U jednom momentu je sa štapom skinuo moje gaćice, dok sam nastavljao da mu pušim, znam da ne voli kad stajem jer me opomene jačim udarcem štapom. Gušio sam se u svojim balama palacajući generalov kurac, dok sam ga krvavim očima gledao i uvlačio sve dublje i dublje, pokušavajući da izdržim pušenje debele kite…
Čujem kako se telefonski razgovor privodi kraju, dok vilica počinje da me boli od dudlanja. U tom trenutku sekretarica javlja da je generalova žena kod nje u kancelariji. General nije promijenio položaj kako je čuo za tu priliku, nego me je nedugo nakon toga, sa par uzdaha i grimasa zadovoljstva, uhvatio za kosu i grčeći se svršavao mlazeve sperme duboko u grlo.
Zatim zakopča šlic, namesti uniformu, salutira, i ostavi me do sledećeg poziva.
Primarius