Tvoja sam, samo tvoja, razdjeviči me!

„Tvoja sam, potpuno tvoja. Predajem ti se u potpunosti. Uzmi moju dušu, moje tijelo; uzmi me!” Željko nije mogao vjerovati svojim ušima, a bogami i očima. Tu, na samo nekoliko centimetara ispred njega, klečala je njegova mlada ljubavnica Doris. Razdrljene košulje na prsima, pokazivala je svoje nabujalo tinejdžersko tijelo. Tek je napunila osamnaest godina i majka ju je po prvi put poslala na ljetovanje samu; dobro, tačnije u njegovoj pratnji. Međutim, gospođa Agnesa nije ni slutila da će se njena kći ponašati prilično neprimjereno.

Na kraju krajeva, gospodin Željko je bio jedan ozbiljan čovjek, čovjek u koga je mislila da se može pouzdati u svako doba dana i noći. Upravo je Željko obećao da će paziti na Agnesinu kći i da će joj pružiti savjet i pomoć kad god zatreba. I nije samo Doris čekala majka, nego je i njen pratilac, saputnik i staratelj imao svoju vlastitu porodicu koja ga je čekala kod kuće.

Sjedeći u naslonjaču, Ivana je pregledala poruke na mobilnom telefonu. Svi su u međuvremenu otišli na ljetni odmor, a ona je imala neodložnih obaveza. Nije voljela samoću, no bila je prisiljena da čeka povratak svog zaručnika. Željko i Ivana su već tri godine bili u vezi i uskoro je trebalo da se vjenčaju. Nedavno da su započeli zajednički život. Iz nekog razloga, otkako su se uselili u novi stan, njen dragi se promijenio. Nije to više bio onaj stari dobri Željko, uvijek spreman na šalu; odjednom je postao ozbiljan i zabrinut. Oduvijek je to bio pouzdan muškarac, ali vođenje ljubavi više mu nije predstavljalo zadovoljstvo kao nekad.

Ivana je bila uvjerena da je Željko voli. Kada bi drugarice na kafi počele pričati o prevarama i o tome kako sumnjaju na to kako ih njihovi momci varaju, Ivana bi automatski isključila tu opciju. „Željko me voli; on to nikad ne bi učinio!”, bile su njene riječi prije nego što bi preokrenula temu. Ali kao što kažu, nikad ne reci nikad. A šta ako, samo ako, moj dečko ipak…? – prođe joj misao kroz glavu. I tako je Ivana počela da strijepi, jer zrno sumnje već bijaše posijano u njenom srcu, koje je dotad pripadalo samo njenom vjereniku. I konačno, pošto je čula da se klin klinom izbija, mlada žena je potajno počela razmatrati svakakve opcije, pa čak i to da na potencijalnu prevaru uzvrati istom mjerom.

„Sine, tebi je već vrijeme da se ženiš”, po ko zna koji put primijeti Željkova majka. „Već ti je skoro trideset godina. Poslušaj svoju majku; budi dobar i uzmi svoju vjerenicu Ivanu, ona te istinski voli. Mislim da ste stvoreni jedno za drugo. Ionako ste već tri godine zajedno.” „U redu, mama”, odvrati Željko pomalo zlovoljno, „biće kako ti kažeš”. Ali majci nije promakao njegov teški uzdah. Mlada djevojka u njegovom naručju kao da je odavno porasla; grudi joj bijahu napupjele kao dvije velike jabuke, struk joj nije bio prejerano uzak, a bokovi su se raširili da bi napravili mjesta za okruglu zadnjicu.

Ukratko, Doris je ličila na odraslu ženu, samo što nije bila baš posebno visoka, a lice joj je podsjećalo na djevojčicu. Ni ponašanjem nije odavala pretjeranu zrelost; bar dok je bila u Željkovom naručju, kikotala se poput malog djeteta, ponekad je pjevala, voljela je da jede kolače i sluša muziku za djecu i tinejdžere. Ali pored svega, Doris je odisala neobičnim seksepilom. Njena pojava je mamila uzdahe na svakom koraku. Sa tijelom koje je već odavno poprimilo obilježja zrele žene, ovoj djevojci nije bio problem da privuče pažnju na bukvalno svakom koraku. Oženjeni muškarci su se okretali za njom na ulici, pijani studenti i gimnazijalci su maštali o njoj i dobacivali joj, čak su i vršnjakinje bile ljubomorne na njen izgled. A kada bi obukla svoje crne lakirane štikle i crvenu mini-haljinu, Doris je mogla osvojiti srce bilo kog muškarca.

Ali Doris… ona je bila potpuno neodoljiva

A koliko je tek bila perverzna, čast da to spozna pripala je nikom drugom nego Željku. Naime, njegova mlada saputnica i kćerka porodičnih prijatelja bila je neobično srećna zbog odlaska na more. Još dok su se u fiću vozili ka Jadraskom primorju, Doris je poskakivala u sjedištu pored Željka, a vidjevši kako se u daljini nazire morsko plavetnilo, ciknula je od sreće.

Najzad, stigli su do njegovog stana. Dok su se spremali za plažu, posmatrao je njeno mlado i razvijeno tijelo u kupaćem kostimu. Odavno je Željko primijetio da se Doris počela rano razvijati, ali njen ljubičasti bikini, ili tačnije, ono što je gornji dio prekrivao, ostavio ga je bez daha. A Doris je položila ruke na njegova ramena i počela ga masirati. Mladiću su prošli žmarci kroz tijelo.

Odjednom, ona ga stade golicati. Željko je bio škakljiv i počeo se smijati, a sa svakim njegovim pokušajem da je zaustavi, Doris bi samo pojačala intenzitet napada. Zato je Željko odlučio da joj se osveti i sam je krenuo u ofanzivu; uhvatio je mladu djevojku oko struka i zavalio je na krevet, gdje ju je počeo golicati bez pardona. Doris se smijala tako glasno da se njen domaćin preplašio da bi neko mogao ući u stan, a ona ga pogleda nekako čudno. U njenim plavim očima nazirala se neka želja… Snažno ga je zagrlila a zatim mu, trepćući okicama, šapnula: „Čika Željko, hajde da se igramo ponija. Ja ću Vas jahati a Vi ćete njištati.” Imala je predivne oči boje neba, te duge trepavice. Pa ko bi tome odolio? I tako je gospodin Željko iste večeri pristao da glumi ponija. Spustio se na sve četiri, a Doris ga je zajahala. Osjetivši njenu guzu i međunožje na svojim krstima, mladić je zamalo izgubio svijest. Ta mala beštija je bila u stanju da ga nagovori na najbizarnije stvari.

Sljedećeg jutra Željko je otišao u kupovinu, a kada se vratio u stan i otvorio ulazna vrata, imao je šta da vidi: Doris je uzdisala umilnim i drhtavim glasom dok je mazila svoju picu. Iz nje je curila bistra tečnost i natapala krevet, a ona je lijevom rukom stiskala svoje nabrekle bijele dojke sa ukrućenim bradavicama. Misleći da je niko ne vidi, Doris je zavukla prste u međunožje i dodirivala se. Njeni uzdasi su ispunjavali vazduh, težak i omamljiv.

Željko je zanijemo pred tim nesvakidašnjim prizorom. Ta mala uopšte nije imala stida. Željko je znao da je svaki korak izuzetno rizičan, ali se nije mogao suzdržati. Prvo je ozbiljnim glasom upitao šta to radi. Djevojka se od straha prekrila čaršafom, ali on je bio odlučan da je nauči lekciju o tome kako ne bi smjela masturbirati u tuđoj kući.

Sa čudnim pogledom u očima, Željko se približio Doris i otkrio je. Nakon što ju je malo smirio, zamolio je da joj se pridruži. Dozvolila mu je da se privije uz njeno mlado i uzbuđeno tijelo. Prstom mu je pokazala da mu približi lice i njihove usne se spojiše u požudan poljubac. Dodirivao je njeno tijelo i udisao njen miris, a onda se iznenada odmakao od nje. „Ovo nije u redu”, reče on, ali njegovo tijelo je davalo suprotne znake; naime, izbočina u pantalonama je odavala njegovo uzbuđenje. Doris se vragolasto nasmiješila, zavukla prst u procijep između usnica a zatim ga ponudila svom prijatelju.

Navalio je na njen prst kao izgladnjela životinja, kao kakva zvijer. U međuvremenu, Doris strgnu gornji dio kupaćeg kostima i pred Željkom sjevnuše dvije krupne bijele dojke. Vidjevši kako se iznenada zbunio, mlada djevojka se nasmiješi. „Šta si se ukipio? Dođi, sisaj ih!”, reče Doris glasom punim požude. Željko je legao pored nje i sisao njene nabrekle bradavice dok je ona jecala kao davljenik, hvatajući se za njega. Prstima je prolazila kroz njegovu gustu, tamnu kosu a on nije uspijevao da sakrije ogromno uzbuđenje. Njegova erekcija se trljala o njeno međunožje – mladić je mislio da će mu ud eksplodirati – iz glavića je curila prozirna tečnost i kvasila mu donji veš, dok se trljao o Doris.

Zario je zube u njene bujne dojke i grizao ih kao bijesan pas, ostavljajući crvene tragove na njenoj nježnoj, bijeloj koži. Nije se mogao zasititi njenih slatkih bradavica i sisao je snažno, dok se ona ritala kao da hoće da on prestane, a i sama je znala da uživa u njegovim grešnim dodirima. Milovala je njegove uši i ljubila mu ušne resice, dok se on od nesnosnog užitka tresao kao prut. „Želim da me razdjevičite.”

Željela je da je „probijem kao kobilu”

Te riječi su ga zatekle. Željko je volio Doris, ali nije smio da napravi neku ludoriju. Zato je podsjeti na njenu majku koja je čeka kod kuće. Ali, Doris nije htjela ni da čuje. Privila se uz njega i počela da prede kao mačkica, pošto je stavila Željkovu ruku na svoje dojke. Trudio se da odoli svim svojim bićem, ali to je bilo nemoguće. Ponovo je sisao njene prste natopljene vlagom iz pice, igrao se sa njenim dojkama, uzeo jednu bradavicu i vrtio je između prstiju. Doris ga je uzela za ruku i prelazila preko stomaka i venerinog brijega, sve do malih usmina koje su virile poput latica ruže u dubokom grmu toplih, paperjastih dlačica. Željko je je škakljao Dorisinu ribicu, spustio glavu i poljubio njenu bradavicu, koju je potom zasisao.

„Volim te, Željko”, zajeca Doris, „volim te i želim da me probiješ – kao kobilu!” Željkov ud je nabrekao i on nije imao drugog izbora sem da spusti gaće i izvadi ga napolje. U bunilu, počeo je da navlači kožicu preko glavića iz čijeg je vrha curio prozirni sok. Doris je poljubila njegov glavić i dodirnula ga svojom dojkom. Željko je ispustio jeziv krik zadovoljstva dok je njegova mlada milosnica mazila njegove testise i penis. A kada ga je zamalo uzela u svoja usta, morao je da se izmakne da ne bi prosuo sjeme.

Umjesto toga, legao je preko nje i nadvio se nad njenim toplim tijelom. „Daj mi svoju ljubav!”, ječala je mlada djevojka u naručju svog deset godina starijeg ljubavnika. Ljubila ga je kao luda a on je grizao njene dojke poput bijesnog paščeta. Njegovi zubi ostavili su crvene tragove na blijedoj mladoj koži. Nakon što je svojim udom raširio tanku opnu njenog himena, nije dugo izdržao. Vrisnuo je i prosuo gust mlaz mliječnobijelog sjemena, duboko u njenoj materici.

Titrala je u njegovom naručju i grlila ga snažno, grčevito. „Volim te, Željko. Tvoja sam! Od sad pa nadalje, biću samo tvoja!” Željko je zagnjurio glavu u njena njedra, među dvije pune i meke dojke. Milovao je njeno tijelo i udisao njezin miris. Na svom udu je osjećao njene sokove, svoje sjeme i njenu toplu djevičansku krv, zbog čega se stresao; ali bila mu je neodoljiva.

Sjećanje na Ivanu kao da je potpuno isparilo dok je ležao pored Doris, svoje nove miljenice. Iz njene vagine je polako curila sperma i natapala posteljinu. „Obećaj mi da me nikad nećeš napustiti”, gotovo plačnim glasom zamoli djevojka. Muškarac se isprva lecnu a zatim nasmiješi, gladeći je po kosi. „Obećavam.”

Narednih dana Željko je svojoj slatkoj Doris kupovao sladoled, pjevao joj pjesme i tješio je kada je bila tužna zbog njihovog rastanka koji se svakim danom sve više približavao. Svaki dan vodio bi je na igralište, da se ljulja na ljuljašci. Izgleda je tako srećna u tim trenucima. Prisustvovali su i festivalu mimoza, a naveče su gledali animirane filmove ležeći u postelji, zagrljeni. Dok je ležala u njegovom zagrljaju, djevojka je slušala otkucaje sata na zidu i bivala sve potištenija. Željko ju je ljubio u oči, nos i obraze, trudeći se da ga požuda ne navede na nešto veće.

I Doris je osjetila da Željko potajno želi da se udalji od nje. „Doris, moram ti nešto reći”, nevoljko reče Željko. Doris ga ohrabri da nastavi. Znala je da on ima djevojku, ali potajno se nadala da će moći da ga preotme. „Zapravo, ja sam zaručen za Ivanu i uskoro ću je oženiti.” Te riječi su je paralisale. I tako, dok je ležala u naručju muškarca kom je mladost već polako ali sigurno isticala, mlada djevojka je shvatila da to nije bila šala; ne samo Željkova izjava, nego i sve što su njih dvoje dotad učinili, sve kroz šta su prošli tog ljetnog raspusta. Zar je njeno prvo ljetovanje bez roditelja moralo da se završi baš na taj način – slomljenim srcem?

Doris je osjetila kako joj suze naviru u oči. Gledala je u figuru srebrnastog galeba u prirodnoj veličini koju joj je nekadašnji porodični prijatelj a sada već ljubavnik, poklonio za osamnesti rođendan. Oduvijek je željela da ima figuru u obliku galeba, ali sada joj to nije moglo vratiti osmijeh na lice. Najzad, shvatila je da je učinila pogrešku, i to krupnu. Zapravo, Doris je počinila grijeh i srce joj se kidalo zbog svega. Nije imala snage ni da moli za oprost. Obuzeo ju je stid. Pa ona je postala druga žena, rušiteljka tuđeg braka – a nekad je bila dobra djevojčica.

Počela je ridati. Nije trebalo da se tako desi, ali stvarnost je tako okrutna. Ne mogavši zaustaviti suze, Doris se sklupčala na kraj kreveta. Željku se srce kidalo kada je ugledao taj prizor. Zato je privukao djevojčicu k sebi i čvrsto je zagrlio. Plakala je u njegovom naručju, od tuge, bijesa i stida. Spoznaja da plače pred njim ju je još više tištala. Više nego ikada prije, Doris je shvatila da će izgubiti čovjeka u kog je gledala kao u rođenog oca. Ostala je samo napuštena djevojčica željna očeve ljubavi; a takvu vrstu ljubavi nije joj mogao pružiti niko sem Željka – i njene majke. A kako će tek gospođa Agnesa reagovati ako sazna šta je uradila njena kći?

„Kćeri, moram nešto da ti kažem”, teškim glasom reče Agnesa kada se njena kćerka vratila kući. „Znam sve. Molim te, budi dobra i pusti našeg prijatelja Željka da ide svojoj Ivani. Tebi ne dolikuje da budeš sa čovjekom tih godina, a uzmi u obzir i njegov status veze. Molim te, Doris”, Agnesa je skoro preklinjala svoju kćerku. Doris se slomila. „Ali, mama, ja ga volim!”, suze se slivaše niz njeno lice. Agnesa je zagrli i šapnu: „Znam, djevojčice moja. Ali Željko se mora oženiti. Ti želiš da on bude srećan, zar ne?” „Više od svega na svijetu, mama”, tiho i kroz suze izusti Doris. Majka je poljubi u čelo. „Onda ga pusti da ide svojoj ženi.”

Koliko god da je voljela svog novog ljubavnika, Doris je znala da njena majka govori istinu. Doris je voljela Željka. I Doris je učinila pravu stvar. Željko se kući vratio vidno lošeg raspoloženja. Čak mu ni čašica rakije nije pomogla da se otarasi crnih misli. I taman kada je pomislio da ne može gore, da je dotakao dno života – na vratima se pojavila njegova buduća žena, Ivana. „Željko, moramo da razgovaramo.” „Reci, draga.” „Vidi, mislim da je najbolje da se ti i ja rastanemo.”

Željko je bio preneražen. „Da raskinemo vjeridbu?!” Ivana je tužno uzdahnula: „Znam da voliš drugu djevojku. Osim toga, moram ti nešto priznati. Ja… prevarila sam te.” Željko je bio duboko šokiran. „Zaljubila sam se u drugog muškarca, tako da mislim da je najbolje da ne mučimo sami sebe”, bila je iskrena Ivana.

Nakon Ivaninog odlaska Željko je noći provodio sam u praznom krevetu, vrteći film u glavi. Prosto nije mogao vjerovati kako mu se život preokrenuo. Planovi o budućem životu, o braku i djeci – sve je to sada bio samo san. Ivana je otišla drugom muškarcu; Željko je mislio da zna kom ali nakon nekog vremena, više nije ni mario. Sve mu je postalo svejedno. U njegovom životu više nije bilo ni tračka sreće.

Njegova majka je doživjeli nervni slom kada je saznala da je vjenčanje otkazano. I eto, vrijeme je prolazilo a bol se sa njim smanjivao, ali kao da je ostala neka rupa u Željkovom srcu. Nešto mu je nedostajalo. A onda se sjetio Doris, svoje slatke male ljubavnice i kćerke porodičnih prijatelja. Pa zar je moguće da djevojka koja na prvi pogled izgleda nevina, može da izazove toliki haos? Pa ipak, Željko je patio zbog nje. Bio je ljut na sebe ne samo što je sebi dozvolio da se zanese, prevari Ivanu i oskrnavi jednu mladu djevicu, nego i zato što nakon svega nije imao kuraži da prihvati svoje greške.

Da li će ljubav pobijediti?

I nakon mnogih neprospavanih noći u hladnoj postelji, Željko je shvatio da je zaljubljen u Doris. Ali sada je bilo prekasno. Zašto je bio tolika kukavica i nije to priznao sam sebi na vrijeme? Barem bi bilo manje suza. Željko nije želio da iko pati, ni Ivana, a posebno ne njegova majka i Doris. Željko je shvatio da voli Doris i da želi da ona bude njegova buduća djevojka, pa čak i žena koja će mu roditi djete. Gospode, kakve mi se to misli motaju po glavi, jesam li ja normalan? – Željko više nije znao gdje mu je glava, ali je zato dobro znao gdje mu počiva srce.

Iz razmišljanja ga prenu kucanje na vratima. Napolju je padala kiša, zapravo bio je pljusak i očigledno je neki putnik namjernik tražio zaklon. Željko je otvorio vrata i na svoje zaprepaštenje ugledao nikog drugog, nego Doris. Bila je to njegova mala Doris – i nije izgledala srećno. Suze su se ponovo slivale niz lice djevojčice. Željko ju je odmah uveo u stan i utoplio, a zatim otišao da napravi dvije šolje tople čokolade, za Doris i za sebe. Nakon što joj je pružio šolju i pitao je otkud ona tu u gluvo doba noći, Doris je odgovorila: „Došla sam da ti kažem da sam trudna. Nosim tvoje dijete, Željko.” Iz Željkove ruke je ispala šolja i razbila se. Srećom, već je bio popio svu čokoladu, inače bi bio belaj.

Doris je pošla da počisti a Željko je i dalje bio u šoku. Jedva je ustao i naredio joj da se vrati u krevet dok je on kupio parčiće keramike. Bio je toliko van sebe da se porezao. Doris mu je previla ranu i poljubila ga u ruku iz koje je curila krv. Te noći Željko je majci svog nerođenog djeteta rekao: „Ostani sa mnom i budi moja žena.” Međutim, Doris je znala je kako je Željko postupio prema svojoj bivšoj vjerenici. „Odlučila sam da abortiram, samo sam došla da te obavijestim. Mislim da je tako najbolje. Premlada sam da rodim, a i samo bismo ti predstavljali teret, i ja i ovo dijete u meni.”

Željko je bio slomljen. Zario je glavu u šake i pitao se da li je sve to samo noćna mora nakon koje će se probuditi, u zagrljaju voljene žene. Ivane ili Doris? Na trenutak više nije imao pojma kome njegovo srce pripada. Pa ipak, ovoga puta je riješio da je ne izgubi Doris. Ustao je sa stolice i prišao joj, a potom je čvrsto zagrlio. Dugo je držao u toplom zagrljaju i milovao njen već pomalo nabrekli stomak. „Želim to dijete, Doris. Želim da se udaš za mene i rodiš mi ga. Od samog početka sam znao da si ti ta žena kojoj želim da poklonim svoje srce!” „Ali Željko, šta će reći moji roditelji? Zaista nemam namjeru da te sputavam. Ti si poslovan čovjek, a ja sam samo jedna obična malograđanka. Ne zaslužujem te. Nisam vrijedna tvoje ljubavi!”

Ali Željko je volio Doris i odlučio je da će ona biti njegova supruga. Tako je i bilo.

Čiča-miča, gotova priča!