Topli snijeg i moj nabrekli ud pod kontrolom moje polusestre
Registrovani korisnici ne vide reklame
Stribovo je selce sjeveroistočno od Palome, daleko od njezinih suncem obasjanih plaža i visokih palmi. Mjesto poznato kao najatraktivnije skijalište u državi, te izrazito popularno u periodu oko Božića i Nove godine. Poput kakve zamrznute bajke, malo mjestašce sa svega nekoliko drvenih koliba smještenih unutar čuvene šume čempresa, okružene bijelim vrhovima velebnih planina. Čitav kraj izgledao je baš onako nordijski, vrijedan strahopoštovanja te istovremeno nemilosrdan prema svim mediterancima poput mene koji bi jedva čekali da se domognu unutrašnjosti ili makar prilike da raspale grijanje u automobilu na maksimum.
Ovakva mjesta inače moja zimogrozna guzica izbjegava, no ovaj puta bio sam prisiljen zakoračiti u duboki snijeg zahvaljujući novonastalim obiteljskim obavezama. Moja majka se uskoro udaje za muškarca iz ovih predjela, te s obzirom da posjeduje vikendicu u ovom bajkovitom mjestašcu, zaruke su organizirali baš ovdje. Sa svojih tek napunjenih 19 godina dobivam očuha, mislim cool je lik, ali problem nije u njemu već u njegovoj kćerki Ingrid, mojoj 3 godine starijoj budućoj polusestri, koja me iskreno ne podnosi od prvog dana od kada su naši prohodali. Nisam siguran radi li se o ljubomori, o nečemu što sam napravio, možda jednostavno organski uvijek negativno reagira na mene i konstantno izbjegava bilo kakav oblik komunikacije sa mnom. Uz karakter kakav ima, drugi je problem to… što je pre jebeno zgodna…
Otprilike oko pet popodne, sjedio sam na krevetu male sobice u vikendici i raspakiravao svoje stvari dok je vjetar vani zavijao poput kakvog izgladnjelog vuka. Nikoga u blizini kilometrima, samo Ingrid i ja… nas dvoje zahvaljujući prekrasnoj ideji moje majke da se „zbližimo kao brat i sestra”, stigli smo prvi sa zadatkom da pripremimo sve. Ostali su trebali stići za sat-dva, no, kako to inače biva u ovim divljim krajevima, najavljena je neka masivna snježna oluja, tako da sam zarobljen sa opasnom polusestrom do idućega dana…
– Košulja, hlače, majica, duksa… – mrmljao sam sebi u bradu, u isto vrijeme trljajući ruke od hladnoće s obzirom da se jebena drvena nastamba još nije ugrijala. Za vrijeme svoje preokupiranosti ruksakom čuo sam korake u snijegu i lupanje o metal svega metar od kolibe.
– Jebo te, hajde više! – čuo se glas od ingrid s obližnjeg prozora te sam poveden znatiželjom ostavio svoje poslove i provirio o čemu se radi. Prvo što sam vidio je automobil, otvorenu prednju šajbu i jednu od najboljih guzica koje sam do sada ugledao. Grude, doslovce grude snijega su padale posvuda dok je ona bezuspješno pokušavala osposobiti vozilo izdižući to čvrsto dupe u farmericama sve više i više, dok je sezala za unutrašnjošću motora. Ta guzica, noge u visokim zimskim čizmama… nešto me je jednostavno natjeralo da ga izvadim i uživam u pogledu zabavljajući se. Znam… trebao bih pomoći curi, no nisam ga nabacio jako dugo i ono pokvareno u meni prevladalo je, a prilika je bila tako dobra…
Posegnuo sam za šlicem oslobađajući svoju muškost, sve dok nisam osjetio blagi zimski povjetarac sa odškrinutog prozora na golom glaviću koji je već sada bio poprilično vreo. Primio sam ga u ruku i počeo, onako kako sam ja to najbolje znao, desnom rukom lagano masirajući deblo sve do vrha dok sam promatrao razdor između čvrstih guzova samoprozvane automehaničarke. Gegala se lijevo pa desno, kao u ritmu kakve latino glazbe sa glavom ispod poklopca izazivajući moju napaljenost, izdižući se, spuštajući se, gacajući po dubokom snijegu, održavajući ravnotežu na klizavom prilazu. Jebote, daj prekini! – prošaptao sam sebi u bradu onako osuđujući, spremivši ga brzo natrag tamo gdje je bio, unatoč svim iskušenjima. – To ti je polusestra retarde, s njom ćeš morat bit u četiri oka godinama… a i plus iznad tvoje lige je mršavi! – grdio sam sebe i dalje, naglo se okrenuvši od prozora sa hlačama nikad užim, zahvaljujući nedavnoj aktivnosti. Na to sam čuo korake, škripavi zvukovi razgaženog snijega sve bliže ka vratima…
Panika me je uhvatila dok sam pokušavao smiriti svoju erekciju hodajući uokolo po sobi poput lava u kavezu, s obzirom da sam znao da je to ona, Ingrid, na samom ulazu. Zvuk škripavih vrata, otkopčanog rajfešlusa, jednom, pa drugi puta, te mekani koraci kroz škripavi parket prema vratima sobe… dolazi!
Otvorila je vrata zabacujući krznenu kapuljaču svoje zimske jakne iza vrata, gledajući direktno u mene sa zeleno-smeđim očima ispod gustih obrva, kosom ispunjenom mrazom poput kakve snježne kraljice.
– Jebeni motor se zaledio… Beskoristan otprilike kao i ti – rekla je razočarano skrenuvši pogled na moje međunožje, nakon čega je samo zakolutala očima. – Ajde samo sredi ovu sobu da baš ne izgleda kao svinjac i pusti mene da odradim sve ostalo… – nervozno će, rukama zabacujući svoju bakrenu kosu na ramena, te napustivši sobu, ljutito zalupivši vratima.
Primio sam se posla jako brzo, odradio sve što sam trebao, odjeću pospremio, namještaj prebrisao i uredio, paučinu, prašinu… sve ali baš sve što se moglo napraviti u sobi. Osjećao sam povrjedu na vlastitom egu i samopouzdanju, ali što sam mogao učiniti? Da joj odvratim, zaprijetim joj se? Nisam dovoljno muško da napravim takvo nešto prema njoj… ako prema ikome, prema nekoj kao što je ona… U međuvremenu struja je proradila, baš kao i grijanje u ovoj straćari od kolibe, što znači da je dobro odradila posao koji bi inače muškarac po nekim modernim stereotipima trebao napraviti. Bila je sposobna djevojka, kako bi se po američki reklo “handyman” ili “handywoman“, živjela je sa ocem jako dugo i naučila je neke stvari, čisto da dokaže kako joj ne treba muškarac u životu da bi mogla živjeti kao snalažljivo i samostalno ljudsko biće, čemu sam se i na neki način divio, ipak žene jesu stvorenja vrijedna divljenja i jednako sposobna za sve… ili to samo moj očaj govori.
Vrlo brzo pao je mrak, mrkli mrak, popraćen glasnim vjetrom koji je tresao čitavu kolibu, kakvog u Palomi nećete vidjeti ni za dvjesto godina, te sam uz dobrih pola sata skupljanja hrabrosti zakoračio izvan sobe, direktno zakoračivši u dnevni boravak i bacivši pogled na nju, na kauču, kao i uvijek inspiraciju svih mojih erotskih maštarija. Ležala je na leđima posred trosjeda u lijevom rubu prostorije popločene drvenim daskama od zidova, ukrašene trofejima nekoć davno ulovljenih jelena i veprova od strane njezinih predaka. Čitala je knjigu, nježno prelistavajući svaku stranicu svojim tanašnim bijelim prstima, kao da miluje kojekakvog davno izgubljenog ljubavnika dok su bujne grudi njezina poprsja prekrivene crvenim vunenim puloverom poskakivale u ritmu polaganog disanja, uzrokovanog uzbuđenjem i anksioznošću. Noge, i dalje u onim istim plavim riflama, sezale su preko gotovo dvije trećine kauča sve do blijedih stopala sa rumenim tabanima koji su nervozno plesali na samom rubu namještaja, sa crvenim lakom na prstima, ostavljajući dojam kapljica svježe krvi na ranom zimskom snijegu. Lijevo od njezina ramena, na stolu stajala je poluprazna boca crvenog “cabernet sauvignon-a”, sa napola punom čašom.
– Ingrid… oprosti… – prozborio sam u strahu, napola izgovarajući riječi koje sam htio. Pogledala me je sa strane onim istim dijamantnim očima iznad pjegavog nosića.
– Što hoćeš? Jesi napravio što sam ti rekla? – hladnokrvno će, zaklopivši knjigu preda mnom.
– Sredio sam sobu, da! – odgovorio sam pun samopouzdanja i prekriženih ruku.
– A prilaz… jesi očistio snijeg na prilazu? – nadovezala se znatiželjno i autorativno.
– Snijeg… nisi ništa rekla… – odgovorio sam u strahu, uplašeno, osjećajući kako gubim i ono malo vjere u sebe.
– Pa ne mogu jebeno vjerovat!!! – ustala je poput uplašene kobre, nadvila se pred mene kao kakva poganska božica u gnjevu. Stol na sred sobe… sva sreća nije bio staklen, u suprotnom korice one knjige koju je bacila na njega bi ga razbile u komadiće. Nogama raširenim i rukama na struku uzdigla se dok sam od straha pao na fotelju tik pored samog stola. – Ja tebi sve jebeno moram nacrtat! – vikala je prodirući moje uši, čineći svaki milimetar moga tijela uplašenim i zamrznutim. – Pa ja… ja ne mogu… – ublažila je glas, prišavši bliže prema obližnjem prozoru, okrenuvši leđa meni.
– Oprosti ako sam te uvrijedio…. znam da nisam idealan brat, znam biti lijen, nesposoban, jadan, oprosti ali ti……ti…. ti si tako jebeno seksi! – izgovorio sam u tome trenutku.
Ni sâm nisam bio svjestan što se dogodilo, jednostavno se dogodilo, pobjeglo je…
I toga trena sam znao da sam gotov, moje poboljšanje odnosa sa sestrom je propalo, stara će me ubiti idućega dana… sve je prošlo… gotovo…
Stajala je tako neko vrijeme, okrenuta prozoru, jedno dobrih pola minute. Iskreno, gorih pola minute u životu nisam iskusio od toga, nakon čega se napokon okrenula s rukama na bokovima podjednako agresivno, no ipak s neobičnim izrazom lica.
– Znala sam! – nasmijala se tiho, gledajući u mene kako bespomoćno i uplašeno sjedim u fotelji. – Skontala sam da ti se dig’o jutros, drko si na mene, jel’? – dodala je znatiželjno uz naznake na već očekivani odgovor.
– Jesam… – sramežljivo sam odvratio – ali to nije uredu…. idem ja u sob… – tek što sam odgovorio stavila je lijevo stopalo na moja prsta pribijajući me uz naslonjač svom snagom noge.
– Ne ideš ti nigdje! – nadovezala se uz ljutiti izraz lica, budeći tjeskobu i uzbuđenje u isto vrijeme. – Imam određene zahtjeve koje moraš ispuniti… – nadovezala se prihvativši čašu vina uz lagani guc.
– Koje zahtje…. khmmm… – zagušio sam se osjetivši njezino boso stopalo pritisnuto uz moj vrat, čitav luk pritisnut uz moje grlo do mjere dokle gotovo nisam mogao disati.
– Zahtjeve koje ću sada postaviti… polubrate… – dodala je bacivši se čitavim gornjim tijelom na mene, pričvrstivši zglobove moji ruku uz radijator nekom vrstom tkanine prije nego što sam mogao i reagirati. – E tako… sad ćemo uspostaviti uvjete. – čvrsto je stala pred mene približivši stolicu s obližnjeg ugla prostorije na svega metar udaljenosti. Vjetar je urlao, naprosto uništavao gotovo sve oko nas uz snježnu mećavu, trgao grane, drmao stakla zamagljenih prozora kolibe, no Ingrid u ovome trenutku nije brinulo ništa.
– Kakve uvjete? Ingrid daj saberi se? Odveži me da idem u sobu! – Trudio sam se kontrolirati, ostati sabran u ovoj čitavoj situaciji, no alkohol s njezine strane, kao i prikrivene emocije, preuzele su inicijativu.
– Kao prvo! – tiho će polagano izdižući pulover prema gore sve do golog pupka. – To je moja soba, tvoja je ova fotelja! – nastavila je sve dok nije svukla čitav gornji dio preko svilenih ramena, bacivši ga ravno na pod ostavši u crnom grudnjaku.
– Ingrid… – progutao sam knedlu – molim te, poplila si…
– Popila a? A tebi kao smeta, napaljenko? – Nastavila je dalje, skidajući hlače sve do koljena, zatim skroz do kraja ostavljajući ih na podu onako zgužvane, stojeći preda mnom u grudnjaku i tangama, sjajeći se poput nage figurice u kristalnoj kugli pred mojim očima.
– Ja, ja, ja, ja… – zamucao sam.
– Ja, ja, ja… a daj začepi! – bezobrazno će ona, sjedajući pred mene u onu stolicu uz snažan pritisak noge na moja prsa, baš kao i maloprije. – Da vidimo šta je tu! – vješto je otkopčala šlic mojih hlača svojim vitkim prstima, te nije potrajalo dugo a da moj nabreknuti ud iskoči u svih svojih 18 cm veličine, ravno u vis. – Aaaaa vidi ga što se jadan uzbudio… – nasmijala se, ovaj puta glasno promatrajući moju nezadovoljenu muškost kako strši u vis, u želji da bude dodirnuta.
– Ahhhhh…. zašto ovo radiš… Ingrid, molim te? – promrljao sam, ležeći u nadi da će mi makar odvezati ruke da dovršim sve…
– Moliš me? Jesam ja molila tvoju staru da se jebe s mojim starim? – uzviknula je udarivši me petom u testise, na što sam gotovo krenuo vrisnuo od boli. – Jesam ja molila mog starog da ne ostavi moju staru zbog neke drolje dve godine starije od mene? – Još jedan udarac, na što sam gotovo krenuo vrištati, no nitko me nije mogao čuti. – Molila sam da… ali to me nije nigdje dovuklo, samo me usporilo… zato… – stala je, stavivši desno stopalo svom dužinom na moj kurac, pri čemu sam osjetio toplinu njezinog tabana koji se protezao duž čitavog moga uda sve osim prstiju koji su se nadvijali iznad nabreklog glavića poput divljih morskih trava iznad grebena, sve dok ga njima nije potpuno zakloplila. Zaurlao sam, no ovaj puta od užitka, nikada prije nisam ušao u djevojku, no ovaj osjećaj je bio najbliži tome. Iskreno, nisam se ni palio na takve stvari, ali osjećaj je bio neopisiv, kao da same šumske vile masiraju svaki nervni završetak vrha moga uda, šaljući elektricitet gore-dolje kroz moju čitavu kralježnicu. Njezino blijedo stopalo na mome udu… bilo je… bilo je kao topli snijeg. – Hahahaha pa njemu se ovo stvarno sviđa… – nasmijala se glasno, rugajući se. – Pa ti si stvarno jadan kao i što sam mislila… stopala… stvarno? Hahahahaha – vrištala je zabacujući glavu prema natrag, u isto vrijeme mičući nogu sa moga međunožja.
– Nemoj stati… nastavi ovo… molim te! – stenjao sam gledajući kako se smije promatrajući moj nabrekli kurac kako treperi sam u zraku.
– Nastaviti ću… ako mi obećaš neke stvari! – nadovezala se prekriženih ruku.
– Koje stvari…. reci?! – odvratio sam u agoniji.
– Neke…
– Kojeeeeee? – već sam počeo stenjati od želje da me se dodirne, da osjetim bilo šta tamo dolje, urlao sam u sebi od strasti i nestrpljivosti dok mi je krv već davno napustila ostatak tijela i preselila u moj nabrekli ud. – Šta god, samo ga dotakni opet molim te! – vrištao sam nekontrolirano dok se ona smijala, rugala, ponižavala moj očaj.
– Jaooo hahahaha… pa ti si baš jadan… – smijala se gotovo grčeći, skrivajući osmjeh iza ruke dok me je promatrala. – Dobro, dobro… Sviđaju ti se moja stopala… ima nešto i bolje ako pristaneš na ono što kažem?! – provokativno će izdižući lijevu obrvu.
– Reci samo što hoćeš?! – kipio sam iznutra, svaki dio moga tijela bio je u boli, nestrpljivosti.
Svo to suzdržavanje, i sada ovo…
Neopisivo kako sam se osjećao toga trenutka.
– Obećaj… da češ od ovoga trenutka pa nadalje ako se ikada sretnemo činiti šta god ti ja naredim? – nastavila je imperativno.
– Šta… ti narediš? Kako misliš…? – nadodao sam grčeći se dok su moji centimetri risali ludi portret po stropu sobe u nestrpljenju.
– Sve si razumio… ako ti ja naredim… ti to radiš… kad god… šta god… – nastavila je dok sam vodio dvoboj između razuma i želje. – Jebat me nećeš, na to zaboravi, niti bih htjela, niti si zaslužio ali… – nastavila je provocirajući, gledajući moj kurac kako se trza ispod slabe rasvjete prostorije.
– U redu… samo, molim te, dotakni ga. Može, dogovoreno! – uzviknuo sam u nemoći na što se ona samo nasmijala.
Približila je stolicu bliže i primila ga u desnu ruku, te potom i lijevu i počela. Gore, dolje, masirala ga je prstima uzduž i popreko, dok se palčevima igrala s donje strane sa svim onim osjetljivim dijelovima.
– Ahhhhhhh… – uzdahnuo sam uživajući, osječajući kako se približavam vrhuncu… pri čemu je opet stala.
– Još jedno obećanje! – rekla je.
– Neeee, kakvo… šta god, bilo šta samo me dovrši! – izgovorio sam, na što se nastavila smijati gledajući sa strane.
– Nagovori svoju staru da ostavi moga starog…. ne zanima me način, ne zanima me kako… samo napravi to… – gledala je u mene rukama širom raširenim, dlanovima nauljenim mojim tekućinama.
– Ne… ne… to nikako! – odgovorio sam držeći se svojih standarda i morala.
– Dobro… onda ću te ostaviti ovako zavezanog i nezadovoljnog… – dodala je provocirajući svojim oblinama i adutima, dok sam se borio sâm sa sobom.
– Ne… to nije u redu… neću biti dio toga plana, makar umro u agoniji! – zaurlao sam.
– Hmmmm…. da vidimo hoće li te ovo predomisliti…
Uzdigla se iznad mene, nogama širom raširenim, pomaknula je tange u stranu, otkrivajući kričavo crvene usnice među nogama, pribivši ih direkt uz moj nabrekli kurac. Izdahnuo sam kao nikada u životu, osjećajući kako prodirem u njezinu unutrašnjost. Toplina, pritisak oko uda moga kurca, ni stopala ni ruke nisu bile ravne ovom osjećaju. Borio sam se sa samim sobom dok me jahala, borio sam se da ne svršim, ali borba je bila teška, pogotovo kada sam vidio njezino lice.
Nisam siguran koliko vremena je prošlo, činilo se kao vječnost. Moj kurac je bio na rubu, nisam više mogao. Njezino stenjanje, miris znoja u vlažnoj zimskoj večeri, njezina meka bedra pod mojim dlanovima dok me je jahala, grudi krute kao kamenje, a ona ista stopala ukočena od užitka, kao da su uramljena u gipsu. Pogledala me je u lice taman pred kraj, taj pogled sa zacakljenim očima i usnama, lice rumeno poput načete lubenice, a usne vlažne i drhtave dok je svaki mišić u njezinu tijelu bio napet poput kamena.
– Svršit ću… – samo je šapnula prije nego me zagrlila i poljubila strastveno dok su valovi orgazma strujali njezinih tijelom poput kakve divlje rijeke. Koliko god mi bila možda i mrska, uživao sam u tome trenutku, uživao sam u njezinom užitku, mirisu njezina tijela, vibracijama njezinih mišića, noktima koje je zarila u moja ramena dok se prepuštala, svemu.
Nisam više mogao ni sam izdržati te sam paralelno s njezinim svršavanjem počeo i sâm. Ispunjavao sam ju sa svakim dijelom sebe, osjetio sam kako moje tekućine popunjavaju prazninu u njoj, kako me trnci prolaze dok svaki val orgazma prazni dio mojih nabreklih muda. Stenjao sam, možda i uzviknuo koji puta, ne popuštajući vrući zagrljaj njezinih vlažnih grudi pritisnutih uz moje.
Znam da to nije u redu, ali bilo je predobro i ona je tu večer bila moja… Idući dan, kada sam se probudio, ona je već bila na nogama, obučena, obuvena, sve na mjestu, dok je zvono na vratima je naglašavalo kako su „gosti” već stigli.
Dorionx
Registrovani korisnici ne vide reklame
